Mašu medvjed iz ruke jede, vuk i šarplaninac zajedno šetaju

U izgradnju sopstvenog zoološkog vrta i nabavku životinja, Beranac Mašo Nikšić tvrdi da je uložio više od 200.000 eura u proteklih petnaest godina.

“Malo po malo, nabralo se. Samo životinje, ove koje su sada ovdje, vrijede ko zna koliko”, priča Mašo dok iz ruke hrani medvjeda.

Kaže da ga je kupio od lovaca, sasvim malog, prije deset godina, a sada mu je kavez tijesan.

Mašo priča da ima pedeset vrsta i 400 do 500 životinja, za čiju ishranu je potrebno do hiljadu eura mjesečno.

Preko puta medvjeda je vuk. I on se odomaćio toliko da nekada izađe iz kaveza i prošeta dvorištem u društvu šarplaninaca. Čini se da je ovdje i ćud i dlaku promijenio.

“Sve je počelo upravo sa šarplanincima. Naslijedio sam ih od oca. Počeli smo da ih uzgajamo prije tri decenije”.

Mašo ih uzgaja i prodaje po cijeni od 100 eura.

“Toliko koštaju štenad. Odrasli su od 1000 do 5000 hiljada eura. Neki prosto nemaju cijenu i ne bih ih prodao nizašta. Oni su moja najveća ljubav”.

Ti ogrnomni psi su i čuvari zoološkog vrta.

Posljednje miholjsko sunce izmamilo je u dvorište i ostale životinje. Jelenu lopataru odnedavno društvo pravi i jelen takozvane evropske vrste, dok još nekoliko manjih skakuće okolo.

Mašo kaže da ih nabavlja u Vojvodini, a nekada “trkne” i do Mađarske.

“Ovog evropskog poklonio mi je svojevremeno tadašnji direktor beogradskog zoološkog vrta. Može da naraste do trista pedeset kilograma. Sa zoološkim vrtom u Beogradu sam uspostavio saradnju i ponekada razmjenjujemo životinje”.

Mufloni, alpske i patuljaste koze, takođe su dio kolekcije papkara u njegovom zoo vrtu.

U kolekciji od 250 pernatih životinja izdavajaju se ljepotom egzotični zlatni, srebri i platinasti fazani, patke mandarinke, karolinke, afričke divlje guske, američke divlje ćurke. Tu je i 50 vrsta golubova, ali i orlovi i druge grabljivice.

“Još jedan veći bazen za ptice, pored ovog manjeg, još nekoliko kaveza, malo uređivanja dvorišta i uljepšavanja prilaza, i zoološki vrt biće spreman za zvanično otvaranje”.

Sigurno utočište kod njega su našli divlji zečevi, lisice, jazavci, divlje mačke.

Mašo priča da je ljubav prema njima odavno prešla u opsesiju i da u vrtu provodi svaki slobodan trenutak.

Srodili su se. Bez straha ulazi u kaveze. Samo njega slušaju. Jedan podvik, i medvjed, vuk, ili šarplaninci odlaze u svoj kutak.

“Bilo je sitnijih ogrebotina, ali nikada povrede. Životinje osjećaju da su ovdje na sigurnom, uvijek site i daleko od lovačkog nišana”.

Mašo naglašava da je sve izgradio sopstvenim sredstvima i da mu niko nikada nije pružio bilo kakvu pomoć.

Berane dobija specijalno prihvatilište za životinje?

Mašo Nikšić priča da je čuo da se u Crnoj Gori u fazi pristupanja Evropskoj uniji mora izgraditi takozvani CITES centar, i podržava ideju da to bude u Beranama. Riječ je o prihvatilištu za specijalne životinje, odnosno za one vrste koje uživaju posebnu zaštitu.

Iz lokalne uprave ranije su saopštili da je Agencija za zaštitu životne sredine sprovela monitoring, posjetivši sve privatne zoološke vrtove u Crnoj Gori kojih, kako su kazali, ukupno ima 14.

Tom prilikom se došlo do iznenađujućih podataka, odnosno saznanja da se u njima nalaze neke autohtone vrste životinja, koje imaju vrijednost na svjetskom nivou i samim tim traže određenu vrstu zaštite.

Iz Prizrena došli po “autentičnog” šarplaninca

Mašo tvrdi da ima više izvornih šarplaninaca nego što ih je u njihovoj postojbini, na obroncima Šar planine.

“Uspio sam da očuvam autohtonu, izvornu vrstu. Tamo su počeli da ih ukrštaju sa kavkaskim i ruskim ovčarima da bi dobili na veličini. Mislim da su i ovi, originalni i izvorni, dovoljno veliki”.

Jedan od njih podiže se na zadnje noge, prednje stavlja Mašu na grudi i uzdiže se do njegove visine - lice u lice.

Priču potvrđuje jedan od kupaca kojeg je zatekao reporter “Vijesti”. Ovdašnji pekar doveo je rođake čak iz Prizrena da u Beranama kupe štene izvornog šarplaninca.

“Ovi su originalni. Tamo kod nas su se nekoko iskvarili”.

( Tufik Softić )