Da li je organska hrana stvarno bolja za zdravlje?

Organska hrana u posljednje vrijeme postaje sve popularnija u Evropi i svijetu uprkos tome što zna biti tri i više puta skuplja od konvencionalne.

Neki političari skloni organskoj poljoprivredi u Srbiji čak najavljuju da bi uskoro u svijetu mogla dostići cijene 10 puta više od GMO-a. Ali da bi ekopoljoprivreda bila dugoročno isplativa, trebalo bi dokazati da organski proizvodi imaju nedvosmislene prednosti.

U prošlih desetak godina sprovedeno je cijelo more studija u kojima su upoređena korisna i štetna svojstva ove dvije vrste hrane kako bi se utvrdilo opravdavaju li cijene ono što se dobija za njih.

Naučni portal Dokazi u medicini koji je nedavno pokrenut kako bi se laici zaštitili od prevaranata i šarlatana koji nude raznorazne čudotvorne terapije i eliksire neutemeljene na naučnim dokazima, u utorak je objavio novu analizu organske i konvencionalne hrane koja se poziva na rezultate mnogih studija.

Iz navoda autora može se ukratko zaključiti da su nutritivne prednosti organske hrane nad konvencionalnom skoro zanemarive. Nešto veća razlika, ali još nebitna, zabilježena je u količinama pesticida na voću i povrću.

Ali ako se plodovi dobro peru, ispada da je za zdravlje mnogo značajnije jesti više i raznovrsnije povrće nego jesti organsko.

Evo što kažu studije o tome koja je hrana bolja.

Dva novija istraživanja sistematski su proučila ovo pitanje i došla do donekle kontradiktornih zaključaka. Smit-Spangler i saradnici analizirali su rezultate 17 istraživanja na ljudima te 223 istraživanja u kojima je upoređivan sadržaj nutrijenata i prisutnost štetnih tvari u hrani uzgojenoj na organski ili konvencionalan način. U samo tri studije u kojima je praćen klinički ishod (učestalost alergija ili obolijevanje od infekcije bakterijom Campylobacter) nije nađena značajna razlika u zavisnosti od porijekla hrane. Nisu se mogli donijeti dosljedni zaključci o razlici u sadržaju vitamina u organski i konvencionalno uzgojenoj hrani. Kod organski uzgojenih namirnica ustanovljen je značajno veći sadržaj samo jednog nutrijenta – fosfora. S obzirom na to da je nedostatak fosfora kod ljudi rijedak, ova razlika vjerovatno nije od velike kliničke važnosti. Manji broj studija ukazuje na to da organski proizvedeno mlijeko ima veći sadržaj masnih kiselina omega-3.

U istoj su studiji pronađeni oskudni dokazi koji ukazuju na veći rizik po zdravlje pri konzumaciji konvencionalne u odnosu na organsku hranu. Rizik od zagađenja pesticidima za 30 odsto niži je za organske proizvode, premda ni oni nisu nužno potpuno bez pesticida. U dvije studije sprovedene kod djece, izmjeren je niži nivo pesticida u mokraći djece koja se hrane organskom hranom, iako nije poznat značaj ovog nalaza za zdravlje. Takođe, vjerovatnoća pronalaska bakterija u pilećem i svinjskom mesu jednaka je za organski i konvencionalno uzgojeno meso, s tim da je rizik od izolacije bakterija rezistentnih na antibiotike manji kod organske piletine i svinjetine.

U istraživanju koje su 2014. sproveli Barański i saradnici sprovedena je statistička analiza 343 istraživanja. Ova analiza ukazuje na to da se u konvencionalno uzgojenoj hrani nalazi i do četiri puta veća količina pesticida te veća količina potencijalno opasnog metala kadmijuma. Organski uzgojena hrana pak sadrži značajno više antioksidansa, kojima se na osnovu drugih studija pripisuju pozitivni efekti u prevenciju kardiovaskularnih i i neurodegenerativnih bolesti te nekih tipova raka. Međutim, autori naglašavaju potrebu za dobro kontrolisanim istraživanjima na ljudima kako bi se ustanovili stvarni efekti koje na zdravlje ima konzumiranje organski uzgojene hrane u odnosu na onu uzgojenu na konvencionalan način.

Zajednički zaključak oba navedena istraživanja je taj da konzumacija organske hrane smanjuje unos pesticida, premda oni i u konvencionalno proizvedenoj hrani rijetko prelaze granice koje se smatraju sigurnima. Kako su pesticidi u prehrani nepoželjni, postoji mogućnost da bi dodatno smanjenje njihovog unosa moglo imati efekat na zdravlje, ali za takve tvrdnje nemamo dokaza, jer dugoročna istraživanja tog tipa na ljudima nisu sprovedena.

Temeljitim pranjem konvencionalno uzgojene jabuke prije jela ukloniće se veći dio zaostalih pesticida, dok se uklanjanje kore ne preporučuje jer se time gubi previše vrijednih sastojaka. Izuzetak su plodovi agruma, npr. limun, koji se u konvencionalnoj proizvodnji često tretiraju sredstvima protiv gljiva (fungicid) koji nije za jelo, a što mora biti jasno naznačeno na deklaraciji. (Ipak, nije vjerovatno da malo limunove korice narendane u kolač predstavlja rizik za zdravlje!) Kora organskog limuna može se jesti bez straha, ali ovakav netretirani limun će biti podložan brzom kvarenju.

Što se tiče nutritivne vrijednosti, treba imati na umu to da osim načina proizvodnje (ekološki ili konvencionalni), na sadržaj hranjivih tvari u namirnici utiče i puno drugih faktora (vrsta i sorta voća ili povrća, klimatski uslovi uzgoja i sl.) te je li namirnica konzumirana svježa.

S obzirom na to da postoje brojni dokazi o blagotvornosti raznovrsne prehrane s puno svježeg voća i povrća, odluka o promjeni loših prehrambenih navika, odnosno uključivanju veće količine voća i povrća u prehranu uvijek je dobra odluka bez obzira na to hoće li pritom većina namirnica dolaziti iz konvencionalnog ili ekološkog uzgoja.

Tportal.hr/Nenad Jarić Dauenhauer

( Vijesti online )