Blažić: Radujem se susretu sa podgoričkom publkom
"Nisam nikada ranije bio u glavnom gradu Crne Gore, ali mislim da će sada doživljaj biti još veći"
Srpski glumac Strahinja Blažić, večeras će u okviru premijere filma “Bićemo prvaci sveta” u kojem tumači glavnu ulogu, posjetiti bioskopu Cineplexx u Podgorici sa kolegama, Markom Janketićem, Aleksandrom Radojičićem, Sergejom Trifunovićem i drugima.
“Veoma mi je drago što dolazimo u Podgoricu i ujedno što je vaš grad prvi u regionalnoj turneji filma. Nisam nikada ranije bio u glavnom gradu Crne Gore, ali mislim da će sada doživljaj biti još veći. Radujem se susretu sa podgoričkom publkom”, kazao je u razgovoru za Vijesti Blažić, a zatim otkrio kako je došao do glavne uloge.
“Darko Bajić (režiser) je profesor na filmskoj režiji na Fakultetu dramskih umjetnosti i cijela ta katedra prati naše ispite, gleda nas u studentskim fimovima i ispitnim predstavama. Na osnovu toga i kastinga na kojem sam bio, jednog jutra mi je zazvonio telefon i kad sam saznao o čemu se radi, nisam vjerovao da se to dešava meni”, priča mladi glumac.
“To stanje je trajalo do prvog snimljenog kadra kad sam shvatio da sam ipak to ja, a ne neko drugi”, prisjeća se uz osmijeh Blažić, koji igra Nebojšu Popovića, nekadašnjeg košarkaša Crvene zvezde i trenera. Glumac priznaje da o košarkaškoj legendi ranije nije znao puno. “Nažalost nisam znao ko je. To je moj veliki propust i neznanje, s obzirom na to da je košarka sport prema kojem gajim veliku ljubav”, odgovara iskreno glumac.
“Tek u periodu priprema za film, dok sam čitao o njemu i proučavao njegov život, shvatio sam koliko je bio veliki čovjek. 'Otac jugoslovenske košarke' - tako su ga zvali. Čovjek koji je svojim znanjem, posvećenošću i vizijom stvorio autoritet kako u košarci, tako i poslije u svijetu novinarstva”, ističe Blažić. On se osvrnuo i na ostale likove iz filma, poput košarkaša Radomira Šapera, Aleksandra Nikolića i drugih.
“To su ljudi koji su mnogo zadužili jugoslovensku i evropsku košarku, a ja se nadam da smo ovim filmom oživjeli sjećanje na njih i na vremena entuzijazma, optimizma i pravih vrijednosti”, navodi on, a zatim otkriva da košarku privatno igra amaterski.
“Košarku sam ranije trenirao, a sada je igram rekreativno sa prijateljima. Sigurno da mi je omiljeni sport. Emotivno me veže za period odrastanja kada je reprezentacija nizala uspjehe na svim frontovima. Mnogo su nam radosti priuštili košarkaši, zato smatram da su uspješni sportisti blago svakog naroda”, poručuje glumac, koji dodaje da je film sniman četiri mjeseca.
“Radili smo u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Bledu, Šapcu, svuda je bilo veoma interesantno i svako mjesto je bilo posebno na svoj način. Ostaće mi u sjećanju neprocjenjivo iskustvo, prijateljstvo i druženje”, ispričao je Blažić, koji je prije Podgorice u okviru promocije filma posjetio skoro sve gradove u Srbiji.
“Gdje god da smo bili po Srbiji, ljudi su nas odlično prihvatili i vidim da srećni izlaze iz bioskopa što me veoma raduje. To je najbolji pokazatelj da smo napravili dobar posao. Očekujem da ćemo se lijepo družiti i u Podgorici”, poručio je on.
Mogli bismo da napravimo reprezentaciju
Prilikom pripreme za snimanje filma, kako kaže koristio je literaturu, dokumentarne filmove, a razgovarao je i sa ljudima koji su bili “direktni akteri tog vremena ili poznavali naše junake”.
“Kad prikupite sve potrebne informacije, onda se u jednom trenutku oslobodite svih činjenica i ostaje samo vaša mašta i vaše viđenje lika koji tumačite”, objašnjava Blažić.
Na pitanje ko je od njegovih kolega najbolje savladao igranje košarke, a kome je to išlo teže, uz osmijeh kaže:
“Bilo je glumaca koji su ranije trenirali košarku i koji veoma dobro igraju. Bilo je i onih kojima je išlo malo teže, ali generalno mislim da bi bilo dobro da napravimo reprezentaciju filma pa da organizujemo neke utakmice. Bilo bi veoma interesantno”.
( Mirela Zogović )