Ivana Knežević sanja o povratku na Brodvej

Crvenokosa srpska glumica Ivana Knežević šarmom plijeni kako na daskama koje život znače, tako i van scene. Uz topao osmijeh i neskrivenu zaljubljenost u pozorište Ivana za “Vijesti” priča zašto je Njujork toliko poseban grad, a mjuzikl najljepši žanr, koliko je sazrela od prve uloge u “Goljama” 2001. godine do danas, kao i u kakvom bi filmu igrala sa Bredlijem Kuperom.

“Prva uloga bila mi je u ‘Goljama’. Tada sam i došla u pozorište. Od tada je prošlo 14 godina i mnogo sam se promijenila. Sazrela sam u svakom smislu - i privatno i poslovno. Čudo bi bilo da nijesam, jer kada izlazite u prosjeku svako drugo veče na scenu onda, htjeli ili ne, steknete vrlo lijepo iskustvo. Nadam se da će se to tako nastaviti, jer za glumce je strašno važan taj kontinuitet u igranju”, priča Ivana koja se nikšićkoj publici predstavila ulogom u komediji “Menjamo žene”.

Nakon “Golja” uslijedili su brojni angažmani, a ona je jednako ubjedljiva bila i u “Herojima", “Pop Ćiri i pop Spiri”, mjuziklu “Cigani lete u nebo”, “Kabareu”, “Kis mi, Kejt”... Posebno je ponosna na Velmu i “Čikago”.

“Sljedeće godine biće deset godina od ‘Čikaga’. Za to vrijeme odigrali smo oko 230 predstava. Mislim da će ovaj mjuzikl još dugo živjeti, jer svako pozorište na svom repertoaru mora da ima i mjuzikle. Moja najveća želja bila je da igram Velmu u ‘Čikagu’ i eto ostvarila mi se. Sva je sreća da sam tu ulogu dobila u godinama kada vam je sve lako, jer polako dolaze neke godine kada ću možda morati da razmišljam o malo drugačijim repertoarima. Ali, mjuzikl svakako ostaje”, kaže Ivana.

Iako mnogi smatraju da je mjuzikl lak žanr Kneževićeva objašnjava da je daleko od toga.

“Glumite, igrate, pjevate. Sve je to jako naporno, ali kada imate neke mlade godine onda vam je sve to lako i imate dovoljno energije i motivacije da sve to lakše odigrate. Imaju ljudi neke predrasude, da je to nekakav lak žanr, a daleko je od toga. To je za mene još uvijek najljepši žanr u pozorištu. Jedan moj drug je rekao: ‘Šta ti hoćeš. Tebi je posao samo da igraš i pjevaš”, sa osmijehom kaže glumica koja naprosto sija dok priča o mjuziklu.

Zato nije ni čudo što je Njujork za nju poseban grad.

“Njujork ima sve što svakoga zanima, a pogotovo što mene zanima. Tamo je Brodvej, kolikevka mjuzikla, a to je ono što mene još uvijek najviše zanima. Tamo sam 2008. godine provela mjesec dana i još uvijek ne mogu to da zaboravim. Skupljam pare i nadam se da ću uskoro uspjeti ponovo da odem”, priznaje Knežević.

Iako je odigrala sve uloge koje je željela postoji i uloga koju priželjkuje.

“Glumac uvijek priželjkuje novu ulogu, a nova i značajna uloga za mene bi bila ona koja mi je veliki izazov. Ne znam da kažem ni jednu konkretno, ali svakako drugačiju od ovoga što trenutno igram. Volim različite uloge, da uvijek budem nova, da se ne ponavljam, a to je ono što je meni potrebno”, kaže Ivana.

Televizijske i filmske uloge su je nekako zaobilazile. Možda i zbog tolike njene opčinjenosti daskama koje život znače.

“Nijesam se ja nešto mnogo opredjeljivala, već sam samo u tom trenutku željela da igram u pozorištu. Tako je krenulo i stvarno sam imala tu sreću da sam ulazila iz uloge u ulogu, iz predstave u predstavu. Tamo mi je bio otvoren put, a na drugoj strani u filmu nijesam stigla. Voljela bih da imam i televizijsku i filmsku karijeru i nadam se da me to čeka. Sada će da bude nova serija od Mir-Jam sa mojom kumom Minom Lazarević, u glavnoj ulozi. I ja ću nešto malo igrati u toj seriji. Počeću, pa vidjećemo".

Sa Kuperom samo lagano i opušteno

Iako kao glumica bira dramski zahtjevnije uloge, koje su ujedno uzbudljivije za igranje, sa njenim omiljenim glumcem Bredlijem Kuperom voljela bi da igra u romantičnoj komediji.

“To bi sigurno bila neka ljubavna priča sa srećnim krajem. Više sam za romantičnu komediju, nego za nešto tužno. Kada je Bredli Kuper u pitanju, sa njim bih samo opušteno i lagano”, sa osmijehom jekazala glumica.

Učestvovala na "Beoviziji" i "Sunčanim skalama"

Ivana se pored glume, oprobala i u muzičkim vodama. Učestvovala je na Beoviziji 2004. i 2006. godine , a na “Sunčanim skalama” 2005. osvojila je “Srebrnu sirenu” za pjesmu “Drugačija”.

“Kada sam bila mala uvijek sam željela da budem pjevačica. To je neka moja prva ljubav, prva želje koju sam sebi ispunila. Ali, to je bio samo moj izlet. ‘Sunčane skale’ su mi najdraži festival jer sam tu dobila nagradu. Međutim, moja karijera je otišla u drugom pravcu. Estrada se mnogo razlikuje od našeg posla. Nekada davno mislila sam da to ima veze jedno s drugim, ali zapravo nema. U pozorištu, u mjuziklu, iako se pjeva i igra svaki song je zapravo monolog ili dijalog, to mora da ima dramsko opravdanje. Pjevam iz lika, iz karaktera, a ne u svoje ime, a ovamo je sve drugačije. Bilo mi je to lijepo i značajno iskustvo, ali nije me upotpunilo, tako da sam to ostavila sa strane. Međutim, ko zna”.

( Svetlana Mandić )