Slučaj Almera Mekića: Preruši se pa brljaj
Uska saradnja Mekića i tužilaštva posebno je zanimljiva kada se zna da je direktor Euromosta, sada deklarisani borac protiv korupcije, koliko juče bio poslovima povezan sa Darkom Šarićem
Jedna od zvijezda Informera, perjanice propagandne mašinerije , ovih dana bio je Almer Mekić, direktor bjelopoljske NVO Euromost. Mekić je u tom tabloidu po ko zna koji put optužio lidere civilnog sektora sa kritičkim odnosom prema vlasti da zloupotrebljavaju ogromna sredstva , mašući uobičajeno crnogorskim tužilaštvom umjesto dokazima.
“Razgovarao sam sa tužiteljicom Ljiljanom Klikovac koja je obećala da če sprovesti istragu. Savjetovali su da ne pominjemo imena kako NVO koje prihoduju milione ne bi opet postale žrtve. Obećali su opsežnu istragu i dali smjernice za naše dalje djelovanje”, saopštio je Mekić.
Uska saradnja Mekića i tužilaštva posebno je zanimljiva kada se zna da je direktor Euromosta, sada deklarisani borac protiv korupcije, koliko juče bio poslovima povezan sa Darkom Šarićem. Ili nema ništa čudno što su crnogorsko tužilaštvo i Šarićev poslovni partner na zajedničkom zadatku.
Malo ko je za Almera Mekića čuo do proljeća 2012.godine kada su Crnom Gorom krenuli veliki protesti nezadovoljnih građana protiv dvodecenijske politike DPS. Proteste su predvodili MANS, Unija slobodnih sindikata Crne Gore i Unija studenata, uz podršku opozicije, intelektualaca, civilnog sektora.
Vjerovalo se da su na pomolu promjene, pa pokušaji da se protesti diskredituju nijesu bili rijetkost - od uplate 200 eura na račun MANS- a od strane Nasera Keljmendija, do napisa državnih i prorežimskih medija u kojima se preispituje moralna čistota lidera protesta.
Pod plaštom borca za radnička prava Mekić se u martu 2012. umjesto na Vladu, kako je najavljivao, obrušio na Vanju Ćalović, direktoricu MANS-a, liderku proljećnog bunta.
Paralelno sa organizovanjem prvog protesta u Podgorici, početkom marta 2012. nekoliko organizacija sa sjevera , među kojima i Mekićev Euromost , najavile su veliki radnički protest u Bijelom Polju, predstavljajući sjever nepravedno zapostavljenim ne samo od strane vlasti već i od civilnih boraca.
Nakon što je iz MANS - a saopšteno da podržavaju proteste, ali da je ironično da ih vodi čovjek povezan sa kapitalom Šarića, Mekić je krenuo u kampanju protiv direktorice MANS-a, optužujući je da radi samo za sopstveni račun i promociju.
Mekić je , dok su se protesti zahuktavali, u aprilu 2012. sa aktivistima Euromosta, sa kapuljačama na glavi, majicama na kojima se traži ravnopravnost sjevera i juga, i rajfešlusima preko usta , organizovao protest ispred kancelarija MANS-a, tražeći od Vanje Ćalović da mu se izvini.
Organizovao je i performanse protiv medija koji su pisali o njegovim vezama sa Šarićem. Mekićeva retorika nije se pri tom mnogo razlikovala od tadašnje „argumentacije“ vlasti protiv kritičara, od onog da „imaju milione na računima“ , do poznate da bi bilo „bolje da osnuju stranku“ .
Evidencija Privrednog suda pokazuje da se Mekić nalazio visoko u menadžmentu kompanija koje se povezuju sa Darkom Šarićem u Bijelom Polju, a ne, kako se pravdao, da je bio “samo radnik” u tim firmama.
Prema podacima Privrednog suda, bio je potpredsjednik Odbora direktora kompanije TUP Brskovo u stečaju, koja je gazdovala bjelopoljskim hotelom Bijela Rada koji povezuju sa Šarićevim kapitalom.
To nije jedina veza Mekića sa kapitalom braće Šarić, u to vrijeme uglednih partnera vlasti.
Mekić je 2008. imenovan i za direktora bjelopoljske firme Pro investment, koja je imala 0,5 odsto akcija u TUP Brskovo, da bi 2009. tu poziciju preuzela njegova supruga Senada Mekić. Senadu je ubrzo zamijenila Adela Durović Čengić, sestričina Denisa Hela Durovića. Durović se u bezbjedonosnim dokumentima službi BiH vodio kao jedan od Šarićevih jataka. Njegove nekretnine u Bijelom Polju pretresane su zbog sumnji da skriva Šarića.
Tokom proljećnih protesta Mekićevom bratu Mensuru sudilo se u Višem sudu u Podgorici, zbog šverca droge. Uhapšen je u aprilu 2011 u policijskoj akciji Parangal, pored još 14 osoba.
Mekić se sa napadima na lidere civilnog sektora ne zaustavlja nakon protesta. U junu 2012. Godine upućuje otvoreno pismo ambasadoru EU Leopoldu Maureru u kom tvrde da je konkurs CRNVO “obilovao netransparentnošću i koruptivnim radnjama” i traže da se to preispita. Radi se o organizaciji koja je opet poput MANS- a prepoznata kao istaknuta u demokratizaciji crnogorskog društva. Iz CRNVO pozivaju Mekića da podnese prijavu “kako bi se utvrdila istinitost njihovih optužbi”. Ništa od toga.
Mekić širi listu organizacija i pojedinaca protiv kojih vodi kampanju. U januaru 2013. poziva specijalnu tužiteljicu Đurđinu Ivanović “da ispita kako su sedam nevladinih organizacija: CEMI, Juventas, CGO, CRNVO, Institut Alternativa, Evropski pokret i Bonum Pljevlja trošile sredstva od igara na sreću u posljednje dvije godine. Opet se radi o organizacijama sa kritičkim odnosom prema vlasti.
Mekić tvrdi da je tim povodom saslušan u tužilaštvu gdje je dostavio obimnu dokumentaciju o navodnim zloupotrebama. Tužilaštvo nikada nije pokrenulo postupak protiv navedenih organizacija. Ipak, Mekićeve optužbe nastavljaju da služe režimskoj propagandi u pokušaju diskreditacije kritičara vlasti iz civilnog društva. Po istom receptu vlast je blatila i kritičare u medijima…
OPŠIRNIJE ČITAJTE U NOVOM BROJU MONITORA
( Milena Perović-Korać (Monitor) )