“Morgan i Frimen”: O odnosu sa ljudima, sa sobom i prema sebi
Mađarski umjetnik Ferenc Feher nastupio je sa svojom predstavom “Morgan i Frimen” na ovogodišnjem FIAT-u, a tim povodom je razgovarao sa “Vijestima” o nesvakidašnjem komadu
Publika u Poddgorici je tokom trajanja Festivala internacionalnog alternativnog teatra FIAT 2018 imala priliku da doživi jedno potpuno drugačije pozorišno iskustvo, a program je donio nesvakidašnje predstave, performanse, ples, operu. Sigurno jedan od komada koji je ostavio utisak na publiku je i predstava “Morgan i Frimen”, za koju izvedbu, muziku, koreografiju i režiju potpisuje mađarski umjetnik Ferenc Fehér.
On je inspiraciju za ovu predstavu, kako je otkrio “Vijestima”, našao u životinjama i njihovim vezama, a u nazivu komada nema nikakvog skrivenog značenja, već su u pitanju imena dvojca koji dijeli scenu.
Iako je predstava najavljena kao nastup dua - Morgana i Frimena, opisana kao i pametan i lud plesni komad “sa nekim ko je sam po sebi lutak: mali oživljeni čovjek, po imenu Frimen, zloćudnost enormna, a prijateljski nastrojen i nije baš”, publika do početka predstave nije mogla pretpostaviti šta je očekuje. Na sceni Dodest Kulturno-informativnog centra “Budo Tomović” pojavili su se tako Feher i lutka nazvana Frimen koja predstavlja malog, živahnog čovjeka koji pokvareno traži razloge da se podsmijava ljudima, a u tome, kako kaže Morgan (Feher), posebno uživa!
“Ovo je predstava koja govori o odnosima, konekciji, korelaciji, između ostalog govori i o vezi između glumca i publike, jer od publike uvijek najviše zavisi uspjeh izvedbe. Pitanje je kako će oni to prihvatiti i šta će dati za uzvrat”, priča Feher za “Vijesti”.
On je istakao da od publike nema očekivanja gotovo nikad, jer su društva svuda drugačija, kao i okolnosti u kojima predstava biva izvedena. Ono što mu je bilo bitno jeste da prisutni uživaju, što osme večeri na FIAT-u svakako jesu. Posebno iznenađujuće iskustvo je bilo u Venecueli gdje je publika, kako je rekao, oduševljeno prihvatila “ples”.
“Važno je da publika uzvrati dobrim reakcijama, i da budu otvoreni za ovakve predstave. Sve je o odnosima i o tome kako se čovjek bori sa svime, kako ostvaruje te veze... Ovaj komad bih okarakterisao i kao ples, jer je u pitanju miks plesnih žanrova, duet sa lutkom. I možda to zvuči nerazumljivo, ali kada ste u publici i videte sve ovo što opisujem onda shvatite da učestvujemo jednako i Frimen i ja u stvaranju i atmosfere i komada”, kazao je on.
Feher poručuje i da nijesu u pitanju samo odnosi sa drugim ljudima jer posvetivši se tome, čovjek nerijetko izgubi odnos i vezu sa samim sobom. Tako se ova predstava može tumačiti i kao razgovor čovjeka sa onim unutrašnjim “ja” koje je često potisnuto ili se zaboravljazbog brzog ritma svakodnevice. I kao što je bitno otvoriti publici vidike na neke drugačije komade, tako je bitno i otvoriti jasnije sebe sebi i razgovarati, boriti se, raditi na svakom dijelu sebe.
“Nijesu u pitanju samo odnosi između ljudi. Mi, Morgan i Frimen, pričamo o odnosu osobe prema samoj sebi. Svaka osoba ima svoju dušu, a često nekada svaka duša ima dva dijela sebe i to jedan koji možda ni sami nijesmo upoznali. Bitno je otvoriti sebe publici, ali je isto tako bitno upoznati i nezanemarivati sebe”, poručuje Feher.
Radeći na alternativnom teatru, Mađar je zaključio da su takve stvari veoma važan činilac u društvu i da se takvim djelima može mnogo toga promijeniti i realnije prihvatiti i razumjeti. “Klasične priče svi već znaju. Smatram da je važno raditi drugačije stvari, drugačije predstave, razvijati sebe i samim tim razvijati i društvo. Treba učiti za sebe i učiti druge... Kada bi ljudi to shvatili i radili na tome iskreno, možda bi bilo i manje ratova i nesuglasica”, zaključuje Feher. Balans svjetlosti je bitan i na sceni i u životu
Pored Frimena, Feherovom nastupu je doprinio i njegov kolega i saputnik, dizajner svjetla David Kovačovič. Igra svjetlosti i upravljanje istom je jedina scenografija ovog komada, jer je akcenat na onome što se govori a ne na okruženju i predmetima, istakao je Kovačović.
“Ja kao neki čovjek iz mraka ili sjenke, smatram da su efekti veoma važni, posebno u predstavi poput ove koja se koristi samo svjetlom i ne prati je ništa više od scenografije”, kazao je on i dodao da se njegova uloga može simbolično posmatrati i kroz život, jer je posebno bitno imati mjeru i ‘ukusnu’ notu u svemu.
“Mislim da je u svemu veoma bitno ostvariti neku ravnotežu, možda balans koji će čovjeku pomoći da pronađe sebe, otvori sebe, upozna se sam sa sobom i sa drugima. Tako je i sa svjetlošću, ne smijete pretjerati ili potpuno zapostaviti, kao i bilo šta u životu”, kazao je on.
Galerija
( Jelena Kontić )