Da li postoji i šta je zdrava ljubomora

Svi znamo šta je ljubomora, jer smo je svi osjetili, pa čak i mi neki koji sebe karakterišemo kao imune na ovo, nimalo prijatno osjećanje. Ali šta je tačno ljubomora? To je ništa više nego jedan oblik straha. Strah da će neko koga volimo da zavoli nekog drugog. Javlja se zbog nestalne prirode ljubavi, što znači da uvijek postoji vjerovatnoća da će voljena osoba otići od nas i prestati da nas voli, čak i onda kada tako nešto ni ne slutimo. Zato nema ljubavi bez straha od njenog gubitka, što čini ljubav plodnim tlom za rađanje ljubomore. A isto tako, ako zanemarimo lažnu, tj. pseudoljubomoru koja nastaje iz sujete, posesivnosti ili interesa, nema ljubomore bez ljubavi.

Ljubomora se najčešće javlja u ljubavnim odnosima kada osoba nije sigurna u ostvareni odnos ljubavi pa je njen prag za ljubomoru jako nizak- u svemu i svakome, u najmanjem znaku pažnje koji voljena osoba uputi nekome, vidi razlog za uzbunu. Tada se aktivira alarm koji uključuje ljubomoru i njoj svojstvena ponašanja. Ove nesigurne osobe se osjećaju inferiornim i zbog toga smatraju da nije pitanje oće li voljena osoba otići od njih, već kada će, jer ko bi zaboga htjeo da bude sa njima zauvijek.

Jako je zanimljivo da emocija usko povezana sa ljubomorom jeste bijes, pa često ponašajne reakcije koje nastaju iz bijesa povezujemo sa ljubomornim ponašanjem. U životinjskom carstvu vidimo dva mužjaka koja se bore oko ženke, jer je cilj ljubomornog mužjaka da pobjedi svoga suparnika, i dokaže da je on superioran, pa samim tim i vrijedan pažnje i ljubavi. Sa druge strane, u današnjem društvu, kod nas ljubomornih bijes se najčešće okreće prema partneru, kao dio povrijeđenosti, jer kako je mogao da nam uradi to, da poželi nekog drugog. Naravno, vikanje, psovanje, fizičko nasilje i sve što može da prati ovaj bijes upućen voljenoj osobi nije funkcionalno, niti efikasno ponašanje- neće nam vratiti momka, niti učiniti da nas on zavoli opet, već upravo kontraproduktivno, momak će pobjeći od nas glavom bez obzira.

Iako najčešće srećemo ljubomorno bijesne osobe, ljubomorni mogu da reaguju i depresivno i samim tim se povlače iz ljubavnog odnosa, da bi partner sam shvatio iz njihovog ponašanja da nešto nije u redu (čitaj- da bi počeo da se osjeća krivim što je ova osoba tužna zbog njega), i da bi krenuo da se zanima kako to može da ispravi. Složićete se sa mnom, ipak, da koliko god vikanje i psovanje nekoga, neće učvrstiti vezu, tako ni plakanje ili ćutanje i povlačanje neće vratiti našeg ljubljenog jednom kada ga privuku slatki plodovi tuđe bašte.

Pogađate da je ljubomora najmanje zastupljena kod osoba koje imaju previsoko mišljenje o sebi, koje smatraju da uvijek i svima oni moraju biti centar svijeta, i da je apsolutno nemoguće da se njima desi da ih neko ostavi (narcisi, prepoznajete li se?). Sa druge strane, ako je osoba takođe jako ubjeđena da je veza u kojoj se nalazi bazirana na jakoj ljubavi koju niko i ništa i nikad neće moći poljuljati dok je svijeta i vijeka (dakle živi u iluziji), takođe neće biti ljubomorna. Osobe operisane od osjećanja ljubomore su i osobe koje imaju problem da se emotivno vežu za nekog, ili koje su emotivno oštećene prevelikom, neadekvatnom i razarujućom ljubomorom u prošlim emotivnim vezama, ili su pak imali "savršeni" model ponašanja iz porodice, gdje je ljubomora bila razlog stalnih svađa ili razvoda roditelja.

Svakako, nepostojanje ljubomore se događa prečesto danas, u ovoj kulturi u kakvoj živimo, gdje ljubomora ima apsolutnu negativnu konotaciju, jer se smatra to je tako primitivno, i treba svako da se stidi ako osjeti ili ne daj bože, pokaže ljubomoru. Mada ovdje se često zaboravlja da potisnuto osjećanje ljubomore, kao i bilo koje drugo, negdje mora isplivati na vidjelo, što se često događa u snovima, ili bježanjem u poremećaj.

Posljedica toga što smo svi pod velikim pritiskom da ne smijemo da budemo ljubomorni, lako se dešava da dođe do sledećih scenarija. Momak je siguran da je našao pravu ljubav, ljubav toliko jaku da pobjeđuje sve, ne pokazuje ljubomoru, djevojka misli da mu nije dovoljno stalo, pa potraži nekoga za koga vjeruje da će biti spreman da se bori za nju ako to zatreba. Jadan momak još nije došao sebi, a žena njegovog života u čiju je ljubav bio toliko siguran ode mu iz ruku. Dakle, nepostojanje ljubomore u ovoj situaciji je momka onemogućilo da progleda i primjeti da se još neko takmiči za pažnju njegove cure. I tek kad je kasno, kad ona više nije tu, on se osvjesti i shvati da je sada već uveliko prošlo vrijeme za akciju, tj. vrijeme kada se nešto i moglo uraditi. Naravoučenije ovog mog tužnog primjera je da, iako neadekvatno ispoljena ljubomora dovodi do raskida veze, takođe i nepostojanje ljubomore dovodi do istog neželjenog ishoda.

Ali kako ovdje pronaći zlatnu sredinu, i upotrebiti ljubomoru u svoju korist? Kako ljubomora može da postane... zdrava i adekvatna? Pa, imajući u vidu da svako osjećanje ima svoj evolucijski značaj pa tako i ljubomora, možemo da kažemo da smo adekvatno ljubomorni onda kada zaista postoji mogućnost da naša voljena osoba ode nekom trećem, a mi joj na društveno prihvatljiv način npr. komunikacijom, stavimo do znanja šta osjećamo i uspijemo da očuvamo odnos ljubavi. Zdrava ljubomora polazi iz zdravih, racionalnih uvjerenja, da nikako ne želimo da osobu koju volimo vidimo u ljubavnoj priči sa nekim drugim, i da ćemo uraditi sve da vratimo njenu afekciju. Ali ako mislimo da nikako ne smije da se desi da izgubimo osobu, pa pred nju stavljamo razne zabrane kretanja i ukidamo joj slobodu, jer smatramo da bi bio smak svijeta da se tako nešto stvarno desi i ljubav i pažnja voljene osobe koja je trebala da bude nama namjenjena pripadne nekome drugom, upadamo u zamku nezdrave, sveprožimajuće i razarajuće ljubomore.

Da sumiramo, previše ljubomore ne valja, isto kao što nije dobar ni njen totalni nedostatak. Pronaći savršeni balans, biti zdravo ljubomoran, znači boriti se za ono što volite, boriti se za Vašu sreću, i iskoristiti pozitivnu stranu ljubomore- motivisati se na akciju koja će nam sačuvati ljubav. Dakle zdrava ljubomora nam pomaže da uključimo sav šarm, sve ono zbog čega se nekada ta osoba i zaljubila u nas i dođemo do cilja- produžetka veze sa nekim do koga nam je jako stalo, nekim ko je naš neko.

( Ana Milošević )