Nikšićanin primoran da proda carsko stado

Nikšićanin Golub Bulajić čuo je od prijatelja za romanovsku ovcu, najplodniju rasu koja se jagnji dva puta godišnje i otpornu na sve vremenske prilike, pa je odlučio da i on nabavi primjerke ruske carske životinje.

“Prije pet-šest godina kupio sam stado od 30-ak ovaca. U pitanju je bila pešterska ovca. Kada sam čuo za romanovsku preko prijatelja iz Herceg Novog nabavio sam dvije ovce i ovna iz sela Međaši, kod Bijeljine”, priča za “Vijesti” Bulajić.

Ovan je bio pravi rasni primjerak, imao je šest pobjeda iz šest borbi, i bio težak 162 kilograma. “Iza njega su ostali strašni potomci”, kaže 64-godišnji Nikšićanin, koji je penziju stekao radeći u Rudnicima boksita.

Ubrzo se uvjerio da je sve što su mu rekli za romanovsku ovcu tačno.

“Dva puta se godišnje jagnji, tako da za godinu daju po četvoro jagnjadi, meso joj je bolje od domaće ovce, daje vrhunsko mlijeko i odlična je majka, podiže vrhunske jaganjce koji od pet-šest mjeseci imaju 60 kilograma žive vage”, kaže Bulajić.

Na jesen prodajem stado. Pokušao sam svojim radom i novcem, bez pomoći države ne mogu dalje

U Crnoj Gori, ipak, je malo onih koji ih uzgajaju, iako je riječ “o bogom danoj rasi za ove predjele”.

Jagnjad je uglavnom prodao, a sve sam ženke ostavljao za priplod jer je mislio da proširi stado. Sada ima 50-ak ovaca. Pomaže mu sin Vlado.

Planove teško može da ostvari. Podršku države nema, mijenjali su se, kaže, ministri, a uvijek ostajala ista obećanja i priče o razvoju poljoprivrede i boljim danima za one koji odluče da se bave stočarstvom. Vjerovao je da u svemu tome ima istine.

“Prve ovce sam nabavio sa obećanjima koje je dao ministar Simović. Poslije Simovića došao je Milošević i mislio sam da će sve ići kako treba, ali kako koji ministar je stizao tako su stizala samo obećanja. Napretka nije bilo.

Sad je posebno zagrdilo sa ovim ministrom (Petar Ivanović). Obećava brda i doline, a ništa. Sve sam se nadao da će biti neke pomoći”, rekao je Bulajić.

Tražio je kredite koje nudi resorno ministarstvo, ali nikako da ispuni uslov makar za jedan od njih. Za Midas projekat treba mu stado od 80 ovaca, a da bi u Zagori napravio vodu potrebno je da u selu ima više domaćina sa stadima kako bi država izgradila zajedničku vodu za sve.

“Imao bih ja stado od 80 ovaca da mogu. Zato sam valjda i htio kredit, da napravim veću štalu i proširim stado. U selu samo nas trojica držimo stoku i od mene do drugog stočara je šest kilometara. Kada bismo napravili zajedničku vodu, to bi značilo da treba ovce da gonim tri kilometra da ih napojim i da ih vratim takođe tri, tako i on, a sve preko tuđih imanja. Zato sam u Alter modus banci uzeo 1.000 eura kredita i napravio vodu”, kaže stočar.

Bulajić ne može da dobije ni premiju jer ni te uslove ne zadovoljava.

“Prvo su ih davali za 20 ovaca, zatim povećali na 30, sad na 40 i ne broje jagnjad i muške, kao da to nije stoka, tako da nemam ni premiju. Ne znam, možda sam pogriješio jer imam samo zdravstvenu knjižicu. Da sam imao kakvu drugu možda bih uspio i da nemam nijednu ovcu. Ovako ništa”, razočaran je Bulajić.

Teško može da se zadovolji i niskom cijenom otkupa, jer jagnjad može da proda samo jednom godišnje.

Zato od jeseni prestaje da bude stočar.

“Ne mogu više. Na jesen ću prodati što budem mogao. Ja sam pokušao svojim radom i novcem, stigao dovde, ali sam ne mogu dalje. Mislio sam da mali stočari koji hoće da rade zaslužuju podršku države. Od toga nema ništa”, rekao je Bulajić.

Uvozom će da upropaste i pčelare

Golub Bulajić se bavi i pčelarstvom i volio bi da u toj djelatnosti situacija bude bolja nego u stočarstvu.

“Otvorili su ‘Kuću meda’ u Danilovgradu i bojim se da će situacija biti kao sa mesom. Otkupljivaće med iz Bosne i Hercegovine, jer je tamo po tri-četiri eura, dok je kod proizvođača u Crnoj Gori od osam do deset eura. Plašim se da će zbog zarade i med uvoziti”, kazao je Bulajić.

Romanovska ovca, čiju rasu ima, izrođena je u Rusiji sredinom 19. vijeka u dolini Volge u Jaroslavskoj oblasti.

Da imam pitbula bolje bi izgleda prošao, možda sam i tu pogriješio

Stočar iz Nikšića ima i rijetku vrstu psa čuvara.

“U pitanju je border koli, a majka mu je došla sa Novog Zelanda. Ženka je, ali kod nas nema mužjaka te rase, pa za sada ništa od parenja. Poseban je, izdržljiv i nije agresivan. Možda sam i kod izbora psa pogriješio. Možda bih bolje prošao da imam pitbula, kažu da se od njega može zaraditi na klađenju”, ironičan je Bulajić.

Border koli je, prema istraživanima, najinteligentniji pas. Izuzetni njuh mu omogućava da čuva stado bez problema i po najvećoj magli. Služi i za otkrivanje narkotika i eksplozivnih naprava, spasavanje ljudi i kao pas vodič.

( Svetlana Mandić )