Kula Ćetkovića stara 130 godina

U donjomoračkom selu Raško još zubu vremena odolijeva, kako vlasnik Boro Ćetković kaže, jedna od najstarijih kuća na području kolašinske opštine. Građena je prije skoro 130 godina od kamena koji se nije mogao naći na tom području, a mještani je od kako je napravljena zovu Kula Ćetkovića.

U najljepšim odajama te kuće, početkom prošlog vijeka, tvrde mještani, zanoćio je jednom i knjaz Nikola. Na to su još i danas ponosni i Ćetkovići i njihove komšije.

„Kuću je gradio moj prađed Marko, koji je za tadašnje prilike pripadao bogatijim ljudima. Tada su se u gazde ubrajali ljudi s punim oborima i torovima stoke. Kula Ćetkovića građena je najvjerovatnije 1887, mada ima onih koji tvrde da je to bilo i šest godina kasnije. Još je izuzetno stabilna, nema većih oštećenja i potrebno je samo malo adaptacije da bi bila posve udobna za stanovanje. Uglavnom je ostala nepromijenjenog izgleda, osim što je zamijenjej drveni krov”, kaže Ćetković.

Njegove komšije tvrde da je kamen od kojeg je kuća, visoka od temelja do vrha krova oko 9 metara, sazidana od kamena „iz daleka“. Kažu i da su im preci pričali kako je Marko zidare doveo iz Hercegovine, jer ljudi iz Donje Morače nijesu bili vični tako preciznom zidanju.

„Bilo je pitanje prestiža tada imati kulu, to jest kuću od kamena. To su mogle samo gazde. Ostali su gradili drvene kuće. I sada se vidi koliko je klesarske vještine bilo potrebno da se oblikuju kameni blokovi, oštrih i preciznih ivica. To niko nije mogao sa ovih prostora, sasvim sigurno. Ne zna se odakle je dovezen kamen, ali je jasno da je i transport materijala bio vrlo naporan i skup posao. Ni sada se bez terenskim vozilom u Raško ne može, a kamo li tada”, kaže Ćetković.

U selu još spominju da je u Markovoj kuli konačio i knjaz Nikola. Izabrao je, pričaju, najboljeg domaćina i najuslovniju kuću.

U Raškom ne znaju koje je to tačno godine bilo, ali kažu da je, svakako, prije 1910. godine.

Lučevi pod star koliko i kuća, Boro uskoro planira obnovu

Pored toga što se kameni zidovi u Kuli Ćetokovića još dobro drže, „kao nov“ je i lučevi pod, ali i drveni okviri i kalpaci prozora. Boro planira da kuću uskoro adaptira, ali, kako kaže neznatno da ne naruši autentičnost.

„Mnogo ljudi je oduševljeno kad vide kuću mog prađeda, pa sam riješio da uložim nešto novca i napravim neke sitne popravke. Pod treba da se malo uredi, ali da ne izgubi ništa od sadašnjeg izgleda i da se koliko je moguće sačuva ta patina koja su na lučeve daske navukla tokom svih 12-13 decenija. Namjeravam da ostavim i sitne otvore u podrumu i pri krovu, jer je to očigledno služilo za ventilaciju i da svjetlost prolazi. U podrumu namjeravam da napravim jednu malu konobu”, kaže unuk Marka Ćetkovića.

Galerija

( Dragana Šćepanović )