Ambasador

Greška, greška, sve je bila greška, pjevao je, sredinom devedesetih, izvjesni Saša na TV Palma. Ko je vidio tu turbo folk perjanicu sigurno će se sjetiti. Ja sam ga se sjetio kada sam čuo izjavu predsjednika parlamenta koja savršeno komunicira sa zvijezdom Palme. Neko će reći - OK, lijepo je što prvi čovjek SDP-a priznaje grešku, ali, kako je došlo do te i takve greške? Da li su znali uopšte o čemu glasaju? Možda ih je Mugošino prisustvo moglo podsjetiti o čemu se radi. Ali, ne, izgleda da malo sporije shvataju. A lako se izvinjavaju.

Mada, sve liči na kakvu tursku seriju. O Mugi-begu i njegovoj diplomatskoj karijeri koju započinje u 65. godini. Na vrijeme, što bi se reklo. Što zasigurno znači da je stanje u crnogorskoj diplomatiji katastrofalno, kad moraju starce slati po ambasada...

Detalji su izvan kontrole i zato pokazuju pravu sliku. Stav, ta nevjerovatna orgija arogancije budućeg ambasadora u skupštinskim prostorijama daje pravu sliku čitave političko - diplomatske burleske.

I teško je odlučiti što je gore: to što će Mugoša biti ambasador ili način na koji jedna partija od koje, građani, očito, povremeno previše očekuju, nakon svršenog posla, pokušava makar djelimično oprati obraz. Premda bi za to bio potreban neki cilit beng prije nego konvencionalna higijenska sredstva.

A tek priča - ništa lično? To je vrlo neobično. Nije valjda da nemaju ništa lično protiv Mugoše. Kako je moguće nemati “ništa lično” protiv Mugoše. Svakome ko prati ovdašnja zbivanja jasno je da glavnina problema 65-godišnjeg ambasadora-debitanta potiče iz ravni ličnosti. Tu stanuju njegovi kompleksi i svi ostali “demoni”. Ali umjesto stručne pomoći njemu je namijenjena diplo-terapija, jedan sasvim novi metod liječenja, izmišljen u kadrovskim lavirintima partitokratske Crne Gore. To “ništa lično” bi značilo da su gospoda iz SDP-a isključivo protiv njegove politike. Ali, zanimljivo, oni ostaju u koaliciji sa Mugošinom partijom. Ako je njihov otpor samo principijelne prirode, što čekaju. Dakle, ta “ništa lično” retorika je puka demagogija, za koju čak nije ni jasno kome je upućena. Uostalom, formalno-pravno gledano, Mugoša nije batinao novinare ili maltretirao slabovidu službenicu iz svog “partijskog programa” već isključivo iz svog ličnosnog habitusa.

Objašnjenje iz SDP-a je takvo da liči na bajku. SDP je, kao Crvenkapica, išao kroz šumu, onda je naišao zli vuk i Crvenkapica se uplašila. Glasala pogrešno. Ah, Crvenkapice, Crvenkapice... Ne vjerujem da je dobro za nečiju politiku da liči na priče za malu djecu. Ovakvim potezom dali su uvjerljivost ambasadorovim najavama o “razotkrivanju” - čega se, na koncu, Crvenkapica uplašila?

Moguće je da ovo nenadano priznanje o grešci ima značenje u kontekstu predkongresnog zauzimanja pozicija dvije struje u SDP-u. A moguće da je samo nastavak konfuzne politike iste (i jedinstvene) ekipe.

Na koncu, Crna Gora je dobila još jednu diplomatsku uzdanicu. Nakon sina, evo i oca u dilomatiji. Sa sličnim dometima, zasigurno. Sin batinaš, otac batinaš, i slijedi porodična nagrada: diplomatska služba. Ko dijeli te i takve nagrade? To bi svakako bilo pravo pitanje. Ponižavanje Crne Gore se nastavlja, sa iste adrese i nesmanjenim intenzitetom.

Zamislite crnogorskog ambasadora, poznatog po svojoj suptilnosti, kako divlja kroz jedan lijepi miteleuropski grad. Hoće li ošamariti i nekog slovenačkog novinara? Nosi li i tamo pištolj?

Tačno je da bi nesumnjivo mnogo pravičnija adresa za ovoga “diplomatu” bio Spuž, ali, to će ga mjesto morati još sačekati. Ono što je izvjesno: Mugoša, takav kakav je, slika je ovovremenog crnogorskog pada.

Ljubljano, nek ti je Bog u pomoć. Podgorica će počinuti, a ti se drži.

( Balša Brković )