Otmjeno propadanje

Nije uzalud Radovan treći sugerisao da isključivo treba koristiti "dobro veče" umjesto "dobar dan" i "dobro jutro" bez obzira na doba dana, tako i u Crnoj Gori treba zabraniti pitanje "Kako si".

Nepromišljeno sam postavio tipu pitanje "Kako si?", a on mi je ekspresno odgovorio sa: "Otmjeno propadam".

Potkrijepio je svoj odgovor objašnjenjima: i dalje je na istim mjestima, pije kafu u dobrom kafiću, večera u dobrom restoranu, ali ipak propada konstantno. Poenta je da je njegov posao kompleksan, da klijente najviše grabi u kafanama i restoranima, lovi ljude van kancelarija, ležerno se postižu ozbiljni dogovori na potezu od stola do toaleta. Majstor je da odabere tri rečenice kojim matira čovjeka koji tek kasno shvati da je klijent.

Već je za njega kasno da ugasi firmu jer je otišao previše daleko, rikverca nema. Što više ide dalje, dublje tone u blato dugova. Svesku dugovanja je davno bacio, navikao se na potraživanja, a i on potražuje konstantno.

"Krpi se", dakle, uzme od nekog, pa vrati kome mora, ostali čekaju. Sve se vrti u krug, i pravila i porocenti više ne postoje. Svako svakom duguje i svi se drže za vratove.

On mora da igra i glumi dalje, ako neko vidi da je bez para, tek tad će potpuno da propadne, i fora je da glumi da ima, glumi da je dobro i "da se gura", traži savršene riječi da bi kamuflirao propast.

Poslove ne odbija, radi dalje i čeka nešto, da se nešto desi i "iskoči", iako zna da se neće više nikad ponoviti period 2004-2008. kad su u Crnoj Gori bile pare svuda u vazduhu i nije brao samo onaj ko nije htio.

Poslednjih par mjeseci puši Pall Mall umjesto Marlbora, ali vadi svaki put po jednu cigaretu iz torbice, da ne bi ostali vidjeli da nema. Htio je da ostavi cigarete, ali to je već provaljena fora, zna se da biznismeni ne ostavljaju cigarete zbog zdravlja već zbog besparice totalne.

On je projekcija državne ekonomije i naših firmi. Sve se šteluje da izgleda u redu, ostala nam je samo maska, a u Crnoj Gori nije "nešto" trulo, nego sve, sve je trulo u državi Montenegro.

Poslednji put kad sam ga sreo pokazao mi je kutiju Marlbora, tvrdo crveno pakovanje. Pomislio sam da je krenulo na bolje, ali ne, kaže da je čovjek dvije trećine voda, a nismo na Marsu već na planeti Zemlji, voda ide nizbrdo.

Kupio čovjek za posljednje pare kutiju Marlbora da završi priču kako treba, pod stečaj sa stilom treba otići, pravo otmjeno propadanje. Nema nam druge izgleda.

( Đuro Radosavović )