Ubitačna moć čuvenog odgovora "nije mi ništa"...
Pasivno agresivno ponašanje predstavlja indirektno izražavanje nezadovoljstva i ljutnje. Dakle, umjesto da kaže da je bijesna iz nekog razloga i objasni zašto se ljuti, pasivno agresivna osoba neće direktno napadati, ali će suptilnim znacima “primaocu” poruke stavljati do znanja da je frustrirana
Mnogi ljudi se susrijeću sa pasivnom agresijom gotovo svakodnevno. Neki se njom možda služe, a da to i ne znaju. Zašto nas taj vid agresije muči više nego ona “normalna”?
Pasivno agresivno ponašanje predstavlja indirektno izražavanje nezadovoljstva i ljutnje. Dakle, umjesto da kaže da je bijesna iz nekog razloga i objasni zašto se ljuti, pasivno agresivna osoba neće direktno napadati, ali će suptilnim znacima “primaocu” poruke stavljati do znanja da je frustrirana.
Ljudi obično izjednačavaju bijes i agresiju, ali nije riječ o istoj pojavi: bijes je stanje psihološke uzbuđenosti i obično se javlja kao reakcija na neku neprijatnu ili prijeteću situaciju, dok je agresija ponašanje čiji je cilj nanošenje štete.
Agresija se može događati i bez bijesa: rvač koji udara svog suparnika tokom meča, možda je agresivan, ali ne i nužno bijesan. Ipak, bijes je čest uzrok agresije.
Kako dolazi do pasivno agresivnog ponašanja?
Prije svega, mnogi primjeri pasivno agresivnog ponašanja su obično nenamjerni i neizbježni. Emocionalna psihologija prepoznaje primarnu i sekundarnu procjenu emocija, u kojoj je primarna ona u kojoj je prepoznat događaj, a reakcija koja uslijedi je prikladna reakcija na njega.
Sekundarna se oslanja na procjenu inicijalnog događaja, ali i posljedica koje će uslijediti.
Jednostavno rečeno, ako vas neko gurne, primarna procjena će vam sugerisati da vas je neko fizički napao i da treba da se naljutite na tu osobu. Sekundarnom procjenom ćete ocijeniti da niste toliko povrijeđeni i da je to neko učinio slučajno, pa nećete reagovati bijesno narednog puta.
Dakle, ako se neko zaista naljuti na partnera ili prijatelja, a kasnije shvati da je pogriješio, ili da je njegova reakcija uznemirila partnera ili prijatelja više nego što je očekivao, pokušaće da se ponaša drugačije u sljedećoj sličnoj situaciji.
Međutim, bijes ne nestaje...
Ljudi ne mogu da zaustave automatski emocionalni odgovor i pokušavaju da se ponašaju normalno, dok “isijavaju” frustraciju i ljutnju. Vjerovatno ste čuli nekoga ko kroz zube kaže: “Iskreno, sve je u redu”, a da mu ne povjerujete. Ono što vam poručuje jeste da se ne osjeća dobro, ali da zna da je to pogrešno.
Ipak, pasivno agresivno ponašanje može biti i namjerno, čak i kad nije provocirano. To nije uvijek loša stvar: može vam dati način da se “osvetite”, ako se na bilo koji način osjećate ugroženo. Agresija jeste izazivanje štete, ali su ljudi dovoljno složeni da znaju da ne mora biti riječ o fizičkom nanošenju bola; može biti reč i o psihološkom ili emocionalnom djelovanju.
Mozak ne reaguje dobro na neizvjesnost
Ako vas šef iznervira, vjerovatno ga nećete zgrabiti za kravatu i udarati, ma koliko o tome maštali. Ali zato možete ignorisati njegove mejlove, ne javljati mu se na telefon i ogovarati ga kod kolega.
Možda će se on ipak ponovo okomiti na vas, ali neće imati nikakvo opravdanje za to, jer vi niste direktno izrazili nezadovoljstvo. Studija iz 1994. pokazala je da su žene češće pasivno agresivne, dok su muškarci “aktivni”. To možda podsjeća na stereotipe, ali ne znači da su žene proračunatije.
Žene se često izvuku “deblji kraj” u dinamici moći, a mnoge studije bile su usmjerene na radna okruženja u kojima su žene redovno kažnjavane zbog njihovog samopouzdanja. U takvim okruženjima pasivno agresivni pristup se češće koristi.
Ipak, postoje i neke neprijatnije situacije u kojima osoba želi da naudi nekome na način koji “žrtva” ne može da dokaže.
Društvene norme ukazuju da treba pristojno da se ponašamo prema drugima, pa ne možemo svaki put da do kraja izrazimo svoja negativna osjećanja prema ljudima koji nam na bilo koji način smetaju.
Zato ljudi moraju da budu kreativni u kanalisanju agresije i usvoje društveno “prihvatljive” strategije.
Ako na zabavu ne pozovete jednu osobu, ali zato pozovete sve njene prijatelje, jasan je znak da ste primijenili pasivno agresivnu taktiku. Da ste joj rekli: “Da, to je zato što te mrzim”, već bi bilo reči o aktivnoj agresiji.
Zašto onda ljudima toliko smeta?
Naš mozak ne nosi se dobro sa neizvijesnošću i dvoznačnošću. Kao i u slučaju kognitivne disonance, “prihvatljivo” ponašanje u kombinaciji sa bolnim posljedicama izaziva mentalni stres i osećaj neprijatnosti.
Nemogućnost da adekvatno odreagujete na pasivnu agresiju čini je još “ubitačnijom”. Mnogi ljudi to znaju i time se služe.
( Vijesti online )