Ustav i zakon brane hidžab

Nošenje vjerske marame (hidžaba) je nedvosmileno sastavni dio primjene i praktikovanja islama, a zabrana nošenja za muslimanku značilo bi zabranu praktikovanja i ograničavanja slobode ispoljavanja vjerskih ubjeđenja, kaže se u mišljenju Vlade koje će biti dostavljeno Ustavnom sudu.

Zoran Božović iz Bara podnio je Ustavnom sudu inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odredbe člana Ugovora o uređenju odnosa od zajedničkog interesa između Vlade i Islamske zajednice od 30. januara 2012. godine, u kojoj je istakao da je odredba o mogućnosti nošenja hidžaba u suprotnosti sa Ustavom i Opštim zakonom o obrazovanju i vaspitanju.

U mišljenju Vlade kaže se da nošenje pojedinih djelova odjeće nije religijsko djelovanje, već sloboda izražavanja religijske pripadnosti koja je zajamčena i Ustavom i Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.

“Osporenom odredbom Ugovora propisano je da vjernik koji prema nacionalnoj pripadnosti, vjeroispovijesti ili običajima nosi kapu ili maramu kao sastavni dio nošnje, može biti fotografisan sa kapom ili maramom i ne može biti diskriminisan prilikom zaposlenja, kao zaposleni, u postupku pred državnim organima i u sistemu obrazovanja kao učenik i student”.

U Vladio smatraju da član Ugovora nije u suprotnosti sa Opštim zakonom o obrazovanju, jer se Ugovorom ne uređuje religijsko djelovanje u ustanovama već se obezbjeđuje, između ostalog, da vjernik ne može biti diskriminisan u sistemu obrazovanja ako nosi kapu ili maramu kao sastavni dio nošnje.

“Građanin koji prema nacionalnoj pripadnosti, vjeroispovijesti ili običajima nosi kapu ili maramu kao učenik ili student, ne narušava ustavne odredbe republikanskog oblika vladavine i građanskog karaktera države Crne Gore”.

( Dejan Peruničić )