Osvojile region pjesmama svojih prababa

Značajan dio slobodnog vremena desetak kolašinskih tinejdžerki provode godinama učeći tradicionalno pjevanje u okviru pjevačke grupe KUD „Mijat Mašković“. Djevojke su jedina formalna grupa koja na taj način pjeva, odnosno, čuva pjevačku tradiciju u Crnoj Gori.

Sati napornog vježbanja u KUD-u i kod kuće, ali i raskošan talenat, do sada su dali brojne i značajne rezultate pa se pjevačka grupa sa nagrada vraćala sa značajnih festivala u regionu. Pobjedu na Vokalnom etno festivalu (VEF) u Negotinu, prošle godine, smatraju najznačajnijom, između ostalog i zbog toga što su je podijelile sa grupom „Bistrik“ Biljane Krstić. Na tom festivalu, iako najmlađe, redovno dobijaju specijalne nagrade i priznanja. Festival u Negortnu je, tvrde, doprinio njihovom pjevačkom sazrijevanju.

Pjevačku grupu kolašinskog KUD-a čine Tijana Rakočević, Milena Rondović, Nađa i Jovana Jeknić, Hristina Šuković, Katarina Medenica, Katarina Palević, Marta Medenica,Jelena Miladinović i Aleksandra Drljević. Iako su zbog školovanja van rodnog grada, Vanja Kljajić i Katarina Drljevićmnogo doprinose uspjesima tog mladog i jedinstvenog tima naviklog na aplauze i pohvale.

Na pitanje otkud to da tinejdžerkama za srce prisrastu napjevi, koje su po kolašinskim selima i katunima pjevale nihove prababe, djevojke tvrde, odgovor je lak.

„Takav način pjevanja nosi posebnu poruku, mnogo složeniju i od onih koje dobijaju kroz aktulne muzičke hitove. Nosi i posebnu emociju, dublju i zahtjevniju. Rad u pjevačkoj grupi je svojevrsno pronalaženje i originalnosti i ljepote, ali i učenje kako se poštuje tradicija i kako se i iz onoga što je nekada bilo može naučiti. To je poseban svijet, mnogo različit od onog koji nas sačeka napolju”, kažu mlade Kolašinke u razgovoru za „Vijesti“.

Uče, kažu, poseban način odnosa prema sebi i prema svom glasu i talentu. U pjevačkoj grupi važe pravila koja obavezuju na odličan uspjeh u školi i pristojnost na ulici. „Prije svega dama“, to je neformalni imperativ na koji ih često podsjeti rukovodilac KUD-a Davor Sedlarević. Uspjesi pjevačke grupe, objašnjava on, rezultat su i odlične saradnje sa roditeljima, ali i poznavanja karakternih osobina svake od djevojaka iz grupe.

„Svaka je posebna. Njihovim posebnostima treba i prilagoditi ono što izvode. Takođe, u ovoj pjevačkoj grupi uče i kako se preuzima i dijeli odgvornost, ali i kako da se na sceni bude tim i da se prevaziđe, recimo, ljubomora. U KUD-u su godinama i mislim da im to na više načina pomaže”, kaže Sedlarević.

Zajedno sa koleginicom Danicom Šćepanović on je od KUD-a proteklih godina napravio svojevrstan kolašinski „brend“, a djevojke iz pjevačke grupe kažu da to sada prepoznaju i njihovi vršnjaci. Nije uvijek bilo tako. Objašnjavaju da su im se vršnjaci ranije često čudili, pa ponekad i ismijavali, zbog činjenice da su odabrale da s posvete „muzici koju niko više ne sluša i koja nije popularna“.

„Sada je dugačije. Nastupi u Kolašinu i regionu, tamičenja i nagrade skrenuli su pažnju na kvalitet onog što radimo. Sada sve više naših vršnjaka interesuje kako vježbamo, ali se i raspituju kako i oni da se okušaju u tome. Valjda smo svojim talentima, trudom i stavom zavrijedile da nas uvažavaju.“

Znaju članice pjevačke grupe da je za pjesme i napjeve koje intrpretiraju potreban i „grublji“ glas, ali i više životnog iskustva. Neke pjesme, baš iz tog razloga, izbjegavaju. No, uz pomoć Sedlarevića, kažu, naučili su da razumiju ono što pjevaju, ali i da osjete. Pored kolašinskih napjeva, rado izvode i pjesme iz regiona. Različitim stilovima, objašnjavaju, „vježabaju glas“.

Kolašinsko pjevanje je, objašnjava Sedlarević, „dinarski“ tip pjevanja, „na glas“, i arhaično. Postoje određene razlike između načina pjevanja Rovčana, Moračana Vasojevića... Sada ih je teško utvrditi, ali nekada su bile tako krupne, pa pjevači iz različitih plemena nijesu mogli zajedno zapjevati. Uglavnom, zbog različitog „ukrašavanja“.

Kolašinu, kažu u KUD, nedostaje bar eksperimentalni, etnomuzikološki smjer pri nekoj od škola. To bi, tvrdi Sedlarević, bila odlična prilika da mlade Kolašinske nastave muzičko školovanje, ali i da se intenzivnije doprinese čuvanju tradicije. Regionalni Etno kamp, ustanovljen prije nekoliko godina, zasluga je KUD-a, a članovi tog društva su se oprobali, između ostalog, i u istraživačkom radu na terenu i u arhiviranju prikupljene građe. U KUD-u priznaju da mnoga gostovanja u inostranstvu odbijaju jer nemaju uvijek dovljno novca za put. Ipak, zadovoljni su brojem nastupa van svog grada. Od lokalnih vlasti nedavno su zatražili i formiranje posebne stavke u budžetu, koja bi bila namijenjena za čuvanje kulturnih dobara, a značajno bi unaprijedila rad KUD-a.

U Kolašinu i pjevanje na glas i sevdalinka

Pjevačka grupa očekuje da će naći način da relizuju svoju ideju da na jednom koncertu izvedu sve pjesme i napjeve iz kolašinskog kraja, koje su ikada zabilježene. Oko tridesetak ih je i do većine njih su došli istraživači Etno kampa na terenu.

„Bilo bi to zaista zanimljivo. Kolašin je tako pozicioniran da je bilo neizbježno i da bude pod uticajem različtih muzičkoh stilova. Tako u ovom kraju možete čuti i pjevanje na glas, ali i sevdalinku. Sve te napjeve i pjesme stilski različite mi smo prikupili i zabilježili na terenu i planiramo da ih izvedemo. Naravno, ukoliko naš predlog projekta zainteresuje nekoga“, kaže Sedlarević.

( Dragana Šćepanović )