Nemilo za nedrago (2)

Guverner CBCG je na dan uvođenja stečaja (04.01.2019) u manjoj banci (IBM), i kreiranja nove dimne zavjese, nazvane “moguća dokapitalizacija”, za veću banku (Atlas), dao intervju RTCG-u, našem nejavnom državno-političkom servisu (izvor: http://www.cbcg.org/slike_i_fajlovi/slike/slike_press_centar/ multimedija/04012019_zugic.mp4).

Dva momenta govore o sistemskoj nebrizi za male deponente banaka. Oko 26. sekunda guverner CBCG tvrdi da je prinudna uprava u dvije ranjive banke “uvedena 7. septembra”, iako je stvarni datum 7.12.2018. (petak); razumljivi lapsus u visoko stresnoj situaciji. Drugi momenat je guvernerovo kačenje simpatične etikete većinskom vlasniku, o tome da je “kritičar prinudne uprave”, pa ga poziva da pomogne novim sredstvima u dokapitalizaciji, a kako bi se spasili povjerioci i zaposleni.

Kratki intervju nije odradio svoj posao, pa je predsjednik UO Udruženja banaka CG (http://www.bankar.me /2019/01/08/zaimovic...) kroz rječnik “ličnih utisaka i lične procjene”, uradio premalo da svoje lično mišljenje predstavi kao relevantnu tržišnu informaciju. Ostaje javno nerazjašnjeno da li je bio u konfliktu interesa, pošto je pravni subjekt, koji vodi, vlasnik akcija u banci pod prinudnom upravom.

Tako da ne iznenađuje neuvezanost dostupnih informacija sa web site-a CBCG. IBM je još uvijek pod prinudnom upravom, iako je objavljeno Rješenje o otvaranju stečajnog postupka nad „Invest bankom Montenegro“ AD Podgorica broj 0101-10202- 3/2018. Objavljeni dokument je bez pečata i bez potpisa, što značajno umanjuje kredibilitet institucije u javnom prostoru dostupnosti visoko-ozbiljnih informacija.

Uvodni kolaž informacija, koje obilježavaju bankarski sektor u posljednjim mjesecima, nepotpun je bez narednog dokumenta: “Odluke o formiranju Savjetodavnog odbora” (O.br. 0101-6811-3/2018, od 03.09.2018). Ovom odlukom regulatorno se kreiralo savjetodavno tijelo Savjeta CBCG, koje treba: da prati trendove iz oblasti monetarne politike; da razmatra sistemski značajna pitanja na međunarodnom i nacionalnom nivou; da prati razvoj finansijskog tržišta, kao i da razmatra preporuke CBCG prema Vladi CG (član 2 Odluke). Odluku o formiranju je donio Savjet CBCG, a potpisao guverner (član 44 Zakona o CBCG). Ima jedna photo svih njih zajedno iz oktobra prošle godine na site-u CBCG-a, koja treba da dokaže transparentnost imenovanja.

Treba podsjetiti: s jeseni prethodne godine promijenjen je sastav Savjeta CBCG. To je ključno tijelo institucije. U ranijem sastavu, tokom dvije godine (2016-18), ovo tijelo nije radilo u legalnom sastavu. Četvorica članova su nepravilno sjedjeli i odlučivali u ime udarne institucije zemlje, a nisu imali zakonsko pravo da takvo što rade.

Na jesen, kad je skupštinski konačno formirao legalni tim koji rukovodi CB CG-om, za prof. Jovovića je politički odlučeno da ostane. Trojica su otišli, pa se javno stekao utisak da su prihvatili strukovnu i institucionalnu odgovornost dvogodišnjeg nelegalisanja. Može biti, ali ne mora da znači. G-din Telaćević, prof. Božović i prof. Radović nastavili su da nemaju mišljenje u javnosti o bilo kojoj temi iz sfere finansija i bankarstva. I, brzopotezno su osvanuli kao članovi Savjetodavnog odbora Savjeta CBCG.

Bezdan sinekurističkog uvezivanja, što predstavlja posebni talent guvernera CBCG, zatvorio je potencijale promišljanja i kritičkog stava. Dokaz ove tvrdnje se čita iz člana 6 navedene Odluke; svi članovi/ce Savjetodavnog odbora primaju naknadu za svoj rad u iznosu, koji utvrdi guverner za svaku sjednicu. Pored naknade, imaju pravo na pokriće putnih troškova, kao i troškova smještaja.

Lično i emotivno sam reagovala na ime mojeg divnog profesora, kome slični ne bi trebali da su društvo. Iako boli da je dozvolio da se nepoštovaoci struke i znanja kriju iza njegovog besprijekornog traga u pedagogiji finansija i bankarstva, odgovorno javno ga treba sačuvati. No, ne može se pobjeći od pitanja: kako se od CBCG može očekivati da će biti u službi “zdravlja banaka u CG” (citat guvernera)?

Za IBM male deponente, navodno, treba 20-ak miliona (2824 deponenta). To je 55% od nivoa depozita koji su uknjiženi u banci na osnovu bilansa stanja od 30.09.2018. (izvor: site CB CG). Ukoliko se istovjetni procenat eventualne isplate primijeni za drugu banku, pokazuje se da su potrebna značajna sredstva za male deponente. Depoziti u ovoj banci na 30.09.2018. bili su 218 miliona eura (za 85.000 deponenata).

Javno nedostupna, operativno sprovedna kontrola CBCG i interne revizije banke na kraju 2017. utvrdila je preko 100 miliona eura potrebnih sredstava (za nivo pojedinačnih deponenata i depozita, a nakon uparivanja sa potraživanjima). Do sad javno niko od odgovornih profila najvažnijih institucija finansijskog sektora (guverner i direktor FZD-a) nisu nedvojbeno istakli koja agregatna cifra je potrebna za isplatu malih deponenata veće banke. Iako je pomenut iznos od 67 miliona eura (Pobjeda, 08/12/18 str. 6), nije javno ponovljen i potvrđen, što može uputiti da nije u saglasju ni sa jednim javnim izvještajem banke. Da li se zbog toga ide u fatamorganu od dokapitalizacije?

Zato, članovi/ce Savjetodavnog odbora Savjeta CBCG (koji prate razvoj finansijskog tržišta), kao i Savjet CBCG (koji je srž CBCG-a), moraju da odgovore na sljedeću sistemsku dilemu: 22. januara 2019. na šaltere Atlas banke doći će svi deponenti/vlasnici sredstava, koji su prethodnih 45 dana na upit “zašto ne mogu podići svoja sredstva?”, dobijali odgovor - dođite poslije 20. januara.

Da li će 22. januara mali deponenti i ostali klijenti banke moći podići svoja sredstva? Ili će ih opet vratiti sa šaltera?

Odnosno, da li će se prinudna uprava produžiti na period od još 45 dana, pa sve tako narednih 6-9 mjeseci? Pošto, sve da je izvjesna dokapitalizacija, i to sa već obezbijeđenim neospornim sredstvima i sa pouzdanim akcionarima, za takav proces potrebno je značajno vrijeme; zato se sada, u RTCG intervjuu, guverner krije i iza Komisije za tržište kapitala.

Iako smo zasuti žovijalnim instragramiranjem i skvikovanjem, poplavom neukusne “kulture” kliktanja u javnom diskursu, tako se ne može obezbijediti rješenje, niti spas za sistemske slabosti. Stoga, u tonu diskretne opreznosti treba upitati samoproklamovanu žrtvu/glavnog akcionara banaka: da li je sačuvao lično bogatstvo, a svoje i dugove prevelikog broja svojih kompanija prebacio na banku/e, bez riječi primjedbe od strane regulatora već od 2011, čime je ugrozio slobodne fondove deponenata banaka?

I, ako možda bude tako, tada smo korak bliže porazu ekonomskog sistema, osim ako naši poslanici u utorak, 15.01, na resornom odboru, a kada je zakazano kontrolno saslušanje, ne predlože hitnu smjenu guvernera i ukupne nestručne ekipe poslušnika iz kontrole banaka, kao i Savjeta CBCG, a kako bi se umirilo tržište i krenulo prema traženju konkretnih dugoročnih modela stabilizacije.

Ima li nade u potkovano činjenje u ime sistema na obzorju?

( Mila Kasalica )