Kako je svijet dobio mikrotalasnu pećnicu?

Kako su jedna istopljena vojnička čokolada i neplanirani eksperiment Persija Spensera donijeli svijetu najbrži način zagrijavanja hrane?

Sasvim slučajno, tokom jednog vojnog eksperimenta, u finalnim godinama Drugog svjetskog rata, istopila se jedna čokolada. Bila je topla i ljepljiva i prije svega potpuno iznenađenje. Šezdeset i kusur godina kasnije, ogroman broj domaćinstava ima na stolu toplu čorbu, podgrijane lazanje ili vruću kafu spremne za pet minuta. Ovo je priča o otkriću mikrotalasne pećnice, o tome kako slučajna otkrića mijenjaju svijet.

A priča počinje, kao što je već pomenuto, u posljednjim godinama Drugog svjetskog rata, kada je nauka bila u velikoj mjeri posvećena usavršavanju vojne opreme i želji da se dobije rat. Persi Spenser, američki marinac i samouki izumitelj radio je za savezničku stranu na jednom od najvećih naučnih projekata dobrih momaka pored Menhetn projekta – usavršavao je radarsku tehnologiju.

Ovaj vojnik, koji nije završio osnovnu školu, sa 18 godina se priključio mornarici. Sam je tokom dugih noćnih stražarskih dežurstava učio iz knjiga o struji, naelektrisanju i bežičnom prenosu informacijama, o kojima je čuo iz priča o brodu Titanik. Upravo ova interesovanja dovela su ga do mesta vodećeg stručnjaka za radare i tehnologiju radio talasa tog doba.

Upravo ispred tog radara se desio trenutak koji je promenio istoriju. Izložen zračenju magnetrona, sastavnog dela radara, koji je Spenser sam modifikovao kako bi dobio što više energije za sam radar, primijetio je da mu se čokolada u džepu istopila. Persi Spenser nije bio prvi kome se ovakva stvar dogodila, ali je bio prvi koji je odlučio da ovu pojavu istraži.

( Nacionalna geografija )