Nacrt zakona o medijima predviđa solidarnu odgovornost

Osnivač, glavni urednik, urednik za pojedina rubrike i novinar ili autor solidarno će odgovarati za počinjenu štetu, osim ako su postupali u skladu sa dužnom novinarskom pažnjom, predviđeno je Nacrtom zakona o medijima koji je na javnoj raspravi.

U dokumentu se navodi da su novinari dužni da prije objavljivanja informacije o određenom događaju, pojavi ili ličnosti, s pažnjom primjerenom okolnostima, provjeri njeno porijeklo, istinitost i potpunost.

Kako se dodaje, novinari u toku prikupljanja ili objavljivanja programskog sadržaja, ako se upoznaju sa informacijama koje bi mogle da ukažu na identitet izvora informacije, nijesu dužni da otkriju njegov identitet.

“Kada je to ograničenje neophodno radi zaštite interesa nacionalne bezbjednosti, teritorijalne cjelovitosti, zaštite zdravlja i otkrivanja krivičnih djela zaprijećenih kaznom od pet godina ili više, novinari su dužni da otkriju izvor informacije”, piše u Nacrtu.

Predviđeno je da za počinjenu štetu solidarno odgovaraju osnivač, glavni urednik, urednik za pojedina izdanja ili rubrike i novinar ili autor.

“Za štetu neće odgovarati ako su postupali u skladu sa dužnom novinarskom pažnjom”, pojašnjava se u dokumentu.

Navodi se da glavni urednik, urednik za pojedina pojedina izdanja ili rubrike novinar i autor koji nije novinar nijesu odgovorni ukoliko u svom radu pribave ili objave informaciju koja predstavlja državnu, vojnu, službenu ili poslovnu tajnu, ako postoji opravdan interes javnosti da bude upoznata.

Navodi se da su mediji u Crnoj Gori slobodni, cenzura medija zabranjena, a nije dozvoljen ni monopol u informisanju.

Crna Gora, kako se precizira, garantuje pravo na slobodno osnivanje medija, nesmetan rad novinara i njihovu bezbjednost kako bi se omogućila sloboda izražavanja mišljenja, pluralizam i nezavisnost medija, prikupljanja, širenja, objavljivanja i primanja informacija, slobodan pristup svim izvorima informacija, zaštita čovjekove ličnosti i dostojanstva.

“Slobodu medija dopušteno je ograničiti samo kada je to nužno u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbjednosti, teritorijalnog integriteta ili javne bezbjednosti, radi sprječavanja nereda ili kažnjivih djela, zaštite zdravlja i morala, ugleda ili prava drugih, sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudstva”, navodi se u Nacrtu.

Dodaje se da niko nema pravo silom ili zloupotrebom položaja da utiče na programski sadržaj medija, niti na bilo koji drugi način nezakonito ograničavati slobodu medija.

Kako se dodaje, informacije prikupljene na nedozvoljen način mogu se objaviti samo u interesu nacionalne bezbjednosti, zaštite teritorijalnog integriteta ili javne bezbjednosti, sprječavanja nereda ili kriminala, sprječavanja propagiranja rata ili pozivanja na nasilno rušenje Ustavom utvrđenog poretka, podstrekivanja na nasilje ili vršenje krivičnih djela, sprječavanja diskriminacije.

Novinar prikuplja informacije u skladu sa zakonom i etičkim kodeksom i odgovoran je za tačnost, istinitost i potpunost pripremljenih, odnosno objavljenih informacija, ali ima pravo da odbije da pripremi, napiše ili učestvuje u oblikovanju sadržaja koji je suprotan zakonu i Etičkom kodeksu, uz pisano objašnjenje glavnom uredniku.

“Novinaru iz navedenih razloga ne može prestati radni odnos, umanjiti zarada ili naknada za rad, niti se na drugi način staviti u nepovoljni položaj”, ističe se u Nacrtu.

Mediji i novinari su dužni da objektivno i tačno izvještavaju o sudskim postupcima.

“Ukoliko je medij objavio da je protiv određene osobe pokrenut krivični postupak, ta osoba ima pravo, kada se postupak okonča, da zahtijeva objavljivanje informacije o pravosnažnom obustavljanju postupka, odbijanju optužbe odnosno oslobađanju od optužbe”, navodi se u Nacrtu.

Kako se ističe, zabranjeno je objavljivanje informacija u medijima kojima se izražavaju ideje, tvrdnje i mišljenja koja izazivaju, šire, podstiču ili pravdaju diskriminaciju, mržnju ili nasilje.

Mediji su dužni da da poštuju pravo na privatnost i porodični život, štite integritet djece.

Objavljivanje informacije kojom se povrjeđuje čast, ugled ili pijetet, kako se dodaje, nije dozvoljeno ako interes za objavljivanje informacije ne preteže nad interesom zaštite dostojanstva, a naročito ako se time ne doprinosi pravu javnosti da zna.

“Mediji su dužni da u programskim sadržajima koji sadrže scene nasilja, posljedice nasilja ili prirodnih katastrofa, dosljednom primjenom profesionalnih i etičkih standarda novinarskog kodeksa na primjeren način realizuju obavezu informisanja javnosti i potrebu za iskazivanjem saosjećanja, uz eliminisanje rizika od senzacionalizma”, piše u Nacrtu.

Kako je predviđeno, programski sadržaj kojem je smisao promijenjen u postupku uredničke obrade ne smije se objaviti pod imenom autora bez njegovog pristanka, u suprotnom autor može zahtijevati naknadu štete.

”Autor programskog sadržaja i odgovorni urednik ne mogu biti obavezani na naknadu nematerijalne štete učinjene putem medija u iznosu koji bi obeshrabrujuće uticao na novinare i medije u obavljanju njihove uloge u očuvanju demokratskih vrijednosti društva”, navodi se u Nacrtu.

Za štetu prouzrokovanu objavljivanjem neistinite, nepotpune ili druge informacije koja potiče od državnog organa uvijek odgovara država, bez obzira na krivicu.

Navodi se da državnom organu nije dozvoljeno da podnese zahtjev za naknadu štete zbog povrede ugleda.

Nosioci državnih i političkih funkcija mogu isključivo u ličnom svojstvu podnijeti zahtjev za naknadu štete zbog povrede privatnosti, časti i ugleda, a dužni su da trpe iznošenje kritičkih mišljenja, koja se odnose na njihov rad, odnosno politike koju zastupaju ili sprovode, ili koja su u vezi sa obavljanjem funkcije.

Fizičko i pravno lice na koje se odnosi informacija, koja može da povrijedi njegovo pravo ili interes, ima pravo da zahtijeva da medij objavi ispravku ili odgovor kojim se pobijaju, dopunjuju ili ispravljaju neistinite, nepotpune ili netačno prenijete činjenice, bez naknade.

Lice koje smatra da mu je putem medija povrijeđeno pravo na privatnost ili porodični život može tužbom zahtijevati.

Nadležni sud može, na predlog državnog tužioca, zabraniti distribuciju informacije ili drugog medijskog sadržaja, kojima se poziva na nasilno rušenje ustavnog poretka, narušavanje teritorijalne cjelovitosti Crne Gore, kršenje zajamčenih sloboda i prava čovjeka i građanina ili izazivanje nacionalne, rasne ili vjerske netrpeljivosti ili mržnje.

( MINA News )