Pravi trener uvijek gleda ispred, a ne iza sebe

Ljubitelji košarke imali su dosta razloga da sinoć dođu u Moraču, na meč Budućnost Voli - Gran Kanarija, makar da vide kako igra ekipa jednog od najboljih evropskih trenera možda i svih vremena - Aita Garsije Renesesa.

Devet puta je bio šampion Španije sa Barselonom, a u jednoj od tih trijumfalnih sezona posjetio je i Podgoricu - 2000. godine njegova ekipa osvojila je „Moraču” - 85:77. Aitovi puleni tada su, između ostalih, bili Jasikevičijus i Navaro, a prva zvijezda Pau Gasol, golobradi talenat, a kasnije, kao i sada - kultna figura španske i svjetske košarke.

Gasol je baš na toj utakmici pokazao kakav je igrač - za 12 minuta postigao je 23 poena...

"Sjećam se da sam dolazio ovdje, znam da smo pobijedili, a sjećam se minijature Pau Gasola. Drago mi je što sam ga trenirao, a i što je publika u Podgorici tada mogla da vidi o kakvom se talentu radi. Sjajno je vidjeti da je i danas među najboljima i srećan sam ako sam i malo doprinio njegovom razvoju", rekao je Aito za „Vijesti“.

U tom trofejnom periodu, i sa sjajnim igračima, Aito, međutim, nije uspio da se domogne titule šampiona Evrope. Tri puta je njegova Barsa zaustavljena na posljednjem koraku - 1990. od tadašnjeg splitskog vunder-tima POP 84, 1996. od Panatinaikosa, a godinu kasnije od Olimpijakosa.

Sva tri poraza doživio je od kolega sa eks-Yu prostora - Željka Pavličevića, Božidara Maljkovića i Dušana Ivkovića. Priznaje da žali za propuštenim šansama, ali ih doživljava kao dio karijere i života..

"Teško da ću ikada više dobiti takvu priliku i biti tako blizu, ali ne želim da razmišljam na taj način i da tugujem. Uživam radeći u Gran Kanariji, posao trenera je da ide naprijed, a ne da gleda unazad. S toga, ne mislim o onome što nisam uradio, već o onome što me čeka", kaže Aito.

Na pitanje gdje nalazi motiv da se još ozbiljno bavi košarkom, u ozbiljnim godinama (20. decembra napuniće 69 godina) i nakon brojnih uspjeha u karijeri, odgovorio je kratko i jasno:

"Volim ovaj posao i uživam na terenu".

Kao čovjek košarke prati dešavanja na svim meridijanima, o našim igračima ima visoko mišljenje, posebno o Nikoli Mirotiću, koga i najbolje poznaje.

"Uradio je mnogo toga dobrog u Realu, siguran sam da ga čeka lijepa NBA karijera. A da li će igrati za Španiju ili Crnu Goru - njegova je odluka i niko ne treba da utiče na nju".

Vjeruje da španska košarka, uprkos kiksu na Mundobasketu, ima lijepu perspektivu i da će još dugo ostati u evropskom i svjetskom vrhu.

"Napravili smo ogroman napredak u posljednje dvije decenije i cijela nacija je ponosna na naše košarkaše. Zbog svega što je reprezentacija uradila u prošlosti, javnost nije burno reagovala na ranu eliminaciju sa Svjetskog prvenstva".

Ameriku je moguće dobiti, ali mnogo toga treba da se poklopi

Iako, kako kaže, gleda u budućnost, sa Aitom je teško ne pričati o prošlosti, s obzirom na to da je bio akter jedne od najboljih košarkaških utakmica svih vremena – 2008. godine vodio je Španiju do olimpijskog finala, u kome je poražen od moćnog američkog tima 118:107, s tim da je dva minuta prije kraja imao samo četiri poena zaostatka.

"Bili smo blizu, držali smo se dobro. Ta utakmica je pokazala da je moguće pobijediti SAD, ali da je to nevjerovatno teško. Na koje god takmičenje dođu, oni su veliki favoriti i na papiru najbolji. Potrebno je da se poklopi mnogo toga da bi se dobila američka selekcija. Jedan od uslova je da ne dođe u najjačem sastavu, a drugi - da ostale selekcije odigraju na maksimalnom mogućem nivou", zaključio je Aito Garsija.

( Aleksandar Radović )