Nevolje sjevera

Elektrifikacija Crne Gore trajala je decenijama zbog, kako su nadležni govorili „nepristupačnih terena, razuđenih sela i nestašice novca“. Planinska naselja na Sjeveru Crne Gore, Banjani i mnoga ruralna područja elektrificirana su na kraju i nakon planske faze elektrifikacije, neka čak nakon 1990. godine. Stanovnici sela su novčano i radnom snagom učestvovali u izgradnji prenosne mreže. Kod rekonstrukcije i održavanja sistema prednost su imali Titograd, Primorje i industrijski razvijena područja, dok su se u planinskim naseljima radile samo nužne opravke.

Da novca nije manjkalo, govore statistički podaci iz monografije „100 godina EPCG“:

• "Plate u crnogorskoj Elektroprivredi su 1978. godine za 20% bile više u odnosu na plate u jugoslovenskoj elektroprivredi, a nivo isplaćenih ličnih dohodaka je bio za 72% veći od prosjeka u CG.“
• "..Prosječna plata u EPCG tokom 1986. godine bila je 54,23% viša od prosječne plate u privredi CG.“
• Prosječna plata u 1988. godini u EPCG je bila 22% viša od prosječne plate u privredi CG, a 16% viša od prosječne plate na nivou SFRJ.“

Zbog gašenja industrije sada je više područja „na krpljenju“, dok su na redovnom održavanju sistema uglavnom Podgorica i Primorje. Vlada se kao većinski vlasnik EPCG sa posebnom pažnjom odnosi prema potrošačima na Primorju, kao što su Porto Montenegro, Luštica, brojni hoteli i „strane teritorije“. Ruralna područja su postala teret. O platama ne govore - ili su nezadovoljni ili imaju obraza! Svi stari kadrovi u EPCG strpljivo su sačekali penziju, dok su mnogi „protrčali“ kroz UO da bi dobili otpremninu ili stan.

Nedavno je, sa prvim većim snijegom, Sjever Crne Gore ostao bez struje i dio Banjana prema Hercegovini, gdje domaćinstva odavno sama pribavljaju improvizovane i podupiru polomljene stubove. Žabljak je kao turistički centar ostao bez dijela prihoda od sezone, a seoska gazdinstva su pretrpjela nenadoknadivu štetu u namirnicama. U zamrzivačima je sve propalo, a novca za novu zimnicu nema. Turistički poslenici se možda ogrebu od socijale kojom je Vlada pomogla NTO, a ko će sa stanovnicima sela „podijeliti teret“? Niko, kao do sada!

Žabljaku je svanulo od Pljevalja i turistička sezona traje, dok za pljevaljski „mrak“ za sada nema lijeka. Zvaničnici obećavaju toplifikaciju grada uz TE „Pljevlja 2“, kako bi zagađenje vazduha sveli na minimum. To mu ga dođe nešto poput elektrifikacije CG - građani će finansirati uvođenje grijanja u svoje domove, a toplotnu energiju će naplaćivati neka „toploprivreda“. Priča se da ovakav projekat za rješenje gorućeg pljevaljskog problema može biti realizovan u fazama, najranije do 2025. godine. Do tada bolesti i seobe!

Opet podatak iz „Monografije“: TE „Pljevlja 1“ građena je duže od predviđenog roka (sa 4 odlaganja) i umjesto predviđenih 1,53 milijarde dinara, koštala je 3,933 milijarde dinara. Takve su naše investicije!!!

( Milojka Perović )