Najveći fudbalski brend i mašina za pravljenje para
Dobrodošli u najveći klub na svijetu! Natpis koji posjetioce dočekuje prilikom posjete stadionu “Santijago Bernabeu”, jasno pokazuje ko je i šta je Real Madrid.
Da, najveći klub na planeti, desetostruki evropski šampion, aktuelni prvak svijeta i Starog kontinenta. Klub koji je smješten na centralnoj gradskoj aveniji, u okruženju poslovnih zgrada najvećih španskih i svjetskih kompanija, za razliku od stadiona “Visente Kalderon”, ispod čije tribine prolazi autoput, a sa druge strane nalazi se ogroman brisani prostor gdje će uskoro nići gradilište.
Taj i takav Real u subotu je na tom istom “Kalderonu” doživio blamažu, izgubivši od Atletika 4:0, ali imidž "kraljevskog kluba" ne bi bio narušen ni da je Kasiljas primio još toliko golova. Jer, u pitanju je svjetski brend, mašina za pravljenje novca na milion načina i za trošenje na samo jedan - dovođenjem ultra skupih, najboljih fudbalera na planeti.
Jutro nakon što se desila “četvorka”, dok su igrači odmarali i oporavljali noge i psihu, kroz kapije “Bernabeua” prošlo je neuporedivo više navijača nego da je, recimo, igran “el klasiko” sa Barselonom.
Petnaestak minuta prije otvaranja, oko 10.15, ispred šaltera na kojem se prodaju ulaznice za obilazak Realovih prostorija sakupilo se stotinak ljudi, ponajmanje Španaca.
Svi oni željeli su da vide kakav je pogled sa vrha tribina, da se u muzeju upoznaju sa istorijom simbola Madrida i Španije, slikaju se sa 10 pehara Lige šampiona (ranije Kup šampiona), da izađu na teren, sjednu na Anćelotijevo ili mjesto nekog od rezervnih igrača, da vide kako izgleda loža iz koje utakmice posmatra predsjednik kluba Florentino Peres, da obiđu svlačionice i pres salu, da uz pomoć fotomontaže proslavljaju sopstveni pogodak u dresu Reala u zagrljaju Kristijana Ronalda i Serhija Ramosa...
Posljednja stanica na tom putu koji košta 19 eura i tokom kojeg domaćin na razne načine pokušava da posjetiocima isprazni džepove za još koju novčanicu, završava se - gdje bi drugo - u prodavnici suvenira.
Teško je i pretpostaviti koliko Realova mašinerija dnevno prihoduje na svim tim stvarima, ali i laiku je jasno da su cifre koje se daju za basnoslovne transfere igrača smiješne u poređenju sa zaradom koje im ti igrači na ovaj ili onaj način donesu, počev od prodaje dresova... I počev od “zlatne koke” sa brojem 7.
Možda se zbog toga predsjedniku Reala ne mijenja izraz lica ni kada njegov tim osvaja “desimu” (jubilarnu 10. titulu šampiona Evrope), ni kada Ronaldo ne učini ništa za 90 minuta, ni kada legendarni kapiten četiri puta vadi loptu iz mreže, ni kada uskače u najnoviji model Audijeve “osmice” koja ga odvodi sa “Kalderona”, poslije jednog od najtežih poraza od gradskog rivala.
Je li istorija mogla da bude drugačija?
Prve četiri titule prvaka Španije poslije građanskog rata, osvojio je Atletiko. U tom periodu niko nije mogao ni da nasluti kakva fudbalska budućnost predstoji. A kao što sada istoriju “usmjerava” trener “kolćonerosa” Dijego Simeone, tako je sudbinu u svoje ruke svojevremeno uzeo drugi Argentinac - Alfredo di Stefano.
Njegovim dolaskom 1953. godine, Real je postao evropski vladar, osvojivši pet uzastopnih titula šampiona kontinenta (od 1956. do 1960). Zato Di Stefano ima posebno mjesto u muzeju.
U svemu tome jedan duel sa gradskim rivalom ima posebnu težinu. Bilo je to 1958. godine, kada su se ljuti protivnici sreli u polufinalu Kupa šampiona. Real je kući slavio sa 2:1, dok je Atletiko na svom stadionu trijumfovao sa 1:0. Ali, tada nije važilo pravilo da prolazi ekipa koja je dala više golova u gostima, pa je igrana majstorica na neutralnom terenu.
Real je dobio, prošao u finale i potom osvojio titulu, a navijači Atletika žalili su za propuštenom prilikom i proklinjali sudiju koji im je “oteo pobjedu”...
I trava ima pravo na odmor
Pogled sa vrha tribina “Santjago Bernabeua” zaista je impresivan, stadion izgleda veličanstveno, ali već je urađen i projekat njegove rekonstrukcije i izazvao je dosta polemike.
Ipak, neke čudne sprave i još čudnija svjetlost prekrivale su pola travnatog tepiha na kojem Ronaldo i drugovi izvode čarolije.
Scena kao iz naučnofantastičnih filmova. Ipak, nije bilo teško zaključiti o čemu se radi. Ako igrači nedjeljom dobiju voljno kad je dan ranije bila utakmica, zašto i trava ne bi mogla da “odmori dušu”. Ipak je gazi ko stigne...
( Aleksandar Vučković )