Zašto smo objavili Kočin mail

Moj prijatelj Koča Pavlović nije nijednom riječju demantovao autentičnost elektronske poruke sa čijom je sadržinom bio upoznat prije nego što je objavljen članak koji je izazvao histeričnu lavinu reakcija dijela Demokratskog fronta.

Naprotiv, u dijelu njegovog neformalnog razgovora sa jednim od urednika u Vijestima, takođe prije objavljivanja članka, indirektno je potvrdio da je autentična poruka u kojoj on, potpuno legitimno, izlaže kolegama projekciju djelovanja svoje partije u novonastalim nestabilnim okolnostima unutar i van Demokratskog fronta.

Da sam ja dobio poziv od novinara koji me pita da li sam poslao poruku koju nisam poslao, jasno bih to rekao, a ne bih odbio da dajem bilo kakve izjave „o tome“, kao što je to uradio moj prijatelj Koča.

Takođe, ni par njegovih kolega nije negiralo da je primilo mail onakve sadržine.

"Vijesti" su se i na druge dostupne načine uvjerile u autentičnost materijala koji smo dobili posredstvom člana Demokratskog fronta, čije su se informacije, nakon profesionalne novinarske provjere, do sada uvijek pokazale kao tačne.

Nakon toga, nije bilo dileme da li treba objaviti „privatnu prepisku“ , jer ona to nije. Riječ je o autentičnom interesu javnosti da zna šta se dešava u jednom parlamentarnom političkom subjektu.

Nije mi jasno i zašto moj prijatelj Koča traži da se ispita da li ANB prati njegove kolege i njega, kada sa naknadnom pameću tvrdi da on nije pisao tu poruku. Jer, to što traži ne ide u prilog takvoj tvrdnji - kako bi to ANB ili bilo ko drugi mogao da presretne nešto što, kako on naknadno tvrdi, ne postoji, već je "fabrikovano".

Osim toga, očigledno je da materijal koji smo dobili ne potiče sa gmaila mog prijatelja Koče, što njegov šef navodi kao krunski dokaz „udbaške podmetačine“, već sa jednog od t-com mailova dvojice njegovih kolega, koji su primili Kočinu poruku.

"Demanti" mog prijatelja Koče - kao ni slične ranije pamflete nekih njegovih kolega - nijesam objavio jer je, suprotno zakonu, pun neargumentovanih tvrdnji i optužbi koje nemaju veze sa objavljenim člankom, a najviše zbog toga što Koča opet nigdje ne kaže jasno i glasno „ja nijesam pisao tu poruku“. U nastavku priče, objavio sam suštinu njegovog reagovanja, kako bi čitaoci „Vijesti“ bili informisani.

Teorije zavjere mog prijatelja Koče, PzP-a i NOVE o navodnoj pozadini pisanja „Vijesti“, po zapjenušanosti i fantastičnosti identične su izjavama čelnika režima i DPS-a po kojima svemoguće „Vijesti“ kroje političku scenu po svojim interesima. Logički su besmislene jer jedne druge potiru. Đukanovićevi tvrde da radimo za opoziciju a Kočini da radimo za Đukanovića. Po tome ispada da „Vijesti“ hoće da istovremeno sruše i vlast i opoziciju i da vjerovatno zavedu sopstvenu diktaturu.

Međutim, suština je da i jedni i drugi imaju isti, pogrešan odnos prema novinarima i slobodi štampe - kad mediji kritikuju jedne, onda su ortaci drugima a neprijatelji prvima, i obratno.

To mi govori da će „Vijesti“, koje ničije stavove ne uzimaju zdravo za gotovo, biti meta za odstrel i ako Kočini jednom dođu na vlast, kao što su to sadašnjem režimu. Iako mi to saznanje nije drago, već smo oguglali i u vrhunskoj smo kondiciji za takve stvari.

U međuvremenu, jedva čekam tužbu mog prijatelja Koče.

( Mihailo Jovović )