Žurka na “Kalderonu”, šteta što Real nije došao
Od specijalnog izvještača “Vijesti”
Madrid - Semafor je pokazivao 77. minut, žurka je prelazila u delirijum, a režiser jedne od najspektakularnijih predstava u istoriji “Visente Kalderona” gestikulirao je rukama jasno pokazujući akterima, i na terenu i na tribinama, da može biti i bolje, da ga tri čina ne zadovoljavaju...
A onda je posljednji, četvrti ples, izveo Super Mario. Nastala je ekstaza, 50 hiljada ljudi igralo je, pjevalo i slavilo. Atletiko je prošle godine zamalo bio prvi u Evropi, ali već dugo je gazda u Madridu.
Šteta je, samo, što današnjoj žurci nijesu prisustvovali igrači Reala. Na terenu su trčkarali neki momci u kraljevskoj, bijeloj odori, ali oni nisu ni ličili na evropske prvake. Počev od mladića sa brojem 7 na leđima, koji je dres valjda pozajmio od najboljeg igrača na svijetu u protekle dvije godine, Kristijana Ronalda...
Atletiko je deklasirao Real, savladao ga sa 4:0, a Dijego Simeone pokazao da ne pomišlja da stane sa mijenjanjem istorije. Nekada je patio Atletiko, sada pati Real! Patio je i 90 minuta u finalu Lige šampiona prošle godine, ali mu se posrećilo. Dugove, međutim, sada plaća sa popriličnom kamatom.
Lekcija koju su “kolćonerosi” očitali ljutom rivalu, teško se može i opisati. Bili su brži, precizniji, snažniji, imali su veću želju, veći motiv. Coraje y corazon! Ćolovi momci bili su hrabri, imali su srce. Anćelotijevi ni jedno ni drugo. Vidjelo se to od samog starta. Ni izlazak Kokea, najboljeg asistenta lige, u 10. minutu, nije poremetio “crveno-bijele”.
Samo tri minuta kasnije Tijago je zatresao mrežu i najavio u kom smjeru će se razvijati veliki derbi. Nova četiri minuta i novi gol. Saul Njigez, novi Koke kako ga zovu navijači Atletika, makazicama je napravio remek djelo samo sedam minuta nakon što je zamijenio povrijeđenog idola.
Na drugoj strani Ronaldo je opet bio spakovan u mali džep odbrane Atletika, svaki njegov dodir sa loptom ispraćen je salvom zvižduka i završen neslavno. Batrgali su se Bejl i Benzema, Ćićarito pokušavao da glumi Hamesa, ali kada se podvuče crta, Simeone je pogodio u centar (ili u živac, što mu je vjerovatno i bio cilj), kada je rekao da je Mesi bolji od Ronalda, Bejla i Rodrigesa zajedno. Bar je tako protiv njegove ekipe...
Dva gola u prvom - dva gola u drugom poluvremenu! U tih drugih 45 minuta, Real se - raspao! Atletiko je gospodario terenom, smjenivali su se njegovi opasni napadi, bilo je samo pitanje kada će Grizman ili Mandžukić rasporiti mekanu i povredama hendikepiranu posljednju liniju “merengesa”. A uradili su to obojica. Fenomenalnom Francuzu isplatila se upornost, ubacio je loptu sa druge stative u mrežu i tako krunisao još jednu sjajnu rolu.
Kasiljas više nije trčao za loptom da je što prije vrati u igru, iskusni kapiten Reala tada je počeo da strahuje da može biti i gore. I bilo je. Hrvatski fudbaler sa visinom košarkaša ovaj put morao je da se sagne, ali je pogodio kako on najbolje zna, zaplivavši kroz vazduh i zakucavši loptu glavom.
Tačka na još jedan derbi je stavljena. Real sada ima četiri boda više od Atletika, na tabeli ih razdvaja drugoplasirana Barselona. Ali, Real od večeras ima i šta da pamti. Možda će ostati i bez jednog broja navijača. A navijači Atletika pamtiće 7. februar 2015. dok su živi. I jednako dugo voljeće svoj klub.
Ronaldo prespavao utakmicu ali se probudio za novinare
Ako je prespavao utakmicu, Ronaldo je reagovao šampionski nakon nje. Dok su ostali igrači Reala samo prošli kroz miks-zonu ne prozborivši ni riječ, najbolji igrač planete zaustavljao se kod svake grupice novinara, strpljivo odgovarajući na pitanja, čak ignorišući predstavnike obezbjeđenja svog kluba koji su mu skrećali pažnju da što prije završi...
"Odigrali smo očajno, i u odbrani i u napadu - ništa nije bilo na našoj strani. Bio je to dan koji ćemo pokušati što prije da zaboravimo.
Zvanično najbolji igrač planete prije tri dana je napunio 30 godina, a onda je doživio debakl u prvoj utakmici koju je odigrao u svojoj četvrtoj deceniji.
"Real ne smije da izgubi 4:0, ni protiv koga! Ovo je bolna lekcija, ali pokušaćemo da izvučemo pozitivne stvari. I dalje smo lideri. Bolji smo od Atletika! Osvojićemo titulu", samouvjeren je CR7.
Znatno kasnije od svih izašao je Kasiljas, i on je uslišio želje predstavnika medija, pa onako u šortsu, otrčao u autobus.
"Moramo prvo da se ohladimo pa da analiziramo šta se desilo. Prihvatam odgovornost", kazao je Kasiljas, koji je kumovao prvom golu Atletika.
Odgovornost je prihvatio i Karlo Anćeloti.
"Ovo je najgora utakmica otkada sam u Realu".
Simeone: Hvala igračima; Tijago: Sve zasluge „misteru”
Trener Atletika Dijego Simeone proslavio je svoju najbujedljiviju pobjedu nad Realom, a onda morao da se „brani” od domaćih novinara koji su njemu pripisivali najveće zasluge za 4:0.
"Da, trener je taj koji može da protumači igru na više različitih načina, ali su igrači ti koji treba da sprovedu ideje i oni su bili sjajni. Moram da im zahvalim zbog načina na koji su odigrali meč. Bili su čvrsti i ozbiljni.
"Samo neka nastave ovako" kazao je Simeone.
Atletiko se pobjedom vratio u šampionsku trku, pošto je prednost Reala smanjio na četiri boda.
"Idemo utakmicu po utakmicu i vidjećemo šta će se dogoditi - dodao je argentinski trener.
Igrači su mu uzvraćali na komplimentima.
"Sve zasluge „misteru”, on nas je pripremio da od prvog minuta igramo paklenim intenzitetom", kazao je Tijago, strijelac prvog gola.
"Srećni smo. Željeli smo samo da se približimo Realu i Barsi, a način na koji smo to uradili je impresivan".
Hladnoća koja se uvlači u kosti
"Dobro se obuci, ponesi kapu, rukavice... “Kalderon” je najhladniji stadion na svijetu", savjetovao je izvještača “Vijesti” prije utakmice Milenko Pantić, legenda Atletika.
I bio je u pravu. Na stadionu koji uskoro odlazi “u penziju” i ustupa mjesto modernijem zdanju (mada i ovo izgleda sjajno), hladnoća se uvlači u kosti. Teško je procijeniti da li je hladnije na terenu ili gore na tribinama. Dileme jedino nema gdje je najhladnije.
Blizina rijeke Manzanares, koja protiče tik uz zapadnu tribinu, valjda pojačava studen, a kako su novinari smješteni na samom vrhu tog dijela stadiona, gdje još i duva vjetar, ne postoji odjeća ili obuća koja može da zaštiti od mraza. Međutim, onima kojima je “crveno-bijela” boja u srcu, krv se ipak ugrijala...
( Aleksandar Vučković )