Samouništenje

Kako izgleda, traže zamjenu za lidera Demokratskog fronta, gospodina Miodraga Lekića.

S obzirom na ono što je uradio za ove koji sad traže zamjenu (“jasnog crnogorskog opredjeljenja”), trebalo bi da se obrate Sepermenu, ili bar Dejvidu Koperfildu, ali ne onom Dikensovom. Iako možda neko sumnja u Supermenovo ili Koperfildovo “crnogorsko opredjeljenje” (“Đe su bili ti Koperfildi 1918?”), to su jedine adrese sa kojih bi se očekivalo da mogu ponoviti nešto slično.

Ali ima nešto neobično u svemu tome. Zar ne zbunjuje ta lakoća kojom crnogorski partijski radnici zvanično opozicionog usmjerenja, amputiraju ono najbolje, tzv. “najzdravije tkivo”. Dvije minorne partije od kojih bi samo jedna prešla cenzus, nisu zadovoljne čovjekom koji ih je pretvorio u respektabilnu političku snagu. Kalkulišu da dalje mogu sami? Kako da ne... Očekuju tri - četiri stotine hiljada glasova? I, naravno, biće zanimljivo vidjeti - kad im se ukaže prava mjera sopstvene snage - ko će im biti kriv?

Istovremeno, gledamo u jednoj drugoj partiji, kako sklerotična partijska nomenklatura “amputira” najbolji dio svoje partije - mladog Bečića nakon što je ovaj na podgoričkim izborima napravio najbolji rezultat te partije u nezavisnoj Crnoj Gori. O čemu se radi? Zar nakon raspleta koji je izbrisao budućnost te partije više iko ima dilema o čemu se radi? I čija je korist od takve štete?

Nisu valjda gospoda iz partija koje su napravile Front očekivali da će Lekić da pristane na retoriku iz devedesetih? Da će lako da “popije” povratak u najmarčnije političke kombinacije? Ili da neće primijetiti Medojevićeve tvit-centaršute Informeru i sličnim medijima? I svijesti koja vrhuni u takvim medijima.

Imate ljude koji se ne stide nikavog blama, koji pristaju na svakakve budalaštine. I njima je čudno ako neko ne dijeli njihov entuzijazam povodom retardiranja u “slavnu prošlost”. Ako ste “izgubili” Lekića, nije vam ga niko uzeo - sami ste to izveli.

U nespretnom i neubjedljivom pokušaju demantija jedan od funkcionera - ne pobijajući ni jedan navod iz jučerašnjeg teksta Vijesti, već se isključivo oslanjajući na etiketiranje na način dps-šaptačkih divizija - kaže da neko hoće da uništi DF. I griješi, naravno. Naime, on i njegovi toliko kvalitetno uništavaju izvornu ideju DF-a, da im niko ne treba pomagati. Oni to rade najbolje.

Napadi na Vijesti od strane prevaziđenih političara iz partija koje su konstituisale DF, i njihove bombastične poruke sa naslovne strane Informera govore suštinski najubjedljivije o svemu. Ko je gdje i ko je što. Nedavne opservacija lidera Nove o dijelu nezavisne medijske scene koju optužuje za ono što sam radi - odnosno pomaže ovakvom režimu - ostavile su otužan ukus. Nakon ovoga teško je vjerovati u bilo koju formu pozitivne evolucije nekih od važnih aktera ovdašnje opozicione scene. Kao da ih je pojeo sopstveni autistički impuls - uvjerenje kako su samo oni “izabrani (opozicioni) narod”. Pritom se retorika njihovih saopštenja ne razlikuje od oglašavanja režimskih kerbera.

Nije valjda da ih je pojava Građanskog pokreta toliko izbezumila. Zašto bi? Valjda su na istom poslu sa GP? Ili nisu? Kako god, važno je znati.

Vratimo se uglu gledanja na stvari koji se meni (i dalje) čini najzanimljivijim. Zašto tolika i tako sveobuhvatna (samo)destrukcija? Opaka poetika samouništenja. Kome je u interesu da crnogorska opozicija nikada ne odraste? Kao onaj mali remorker iz starog Diznijevog crtanog filma. “Nikada nećeš odrasti, remorkeru mali!” Čuje se taj glas iz ofa. I što mislite, kome pripada, čiji je to glas... Ko je srećan što “mali remorker” nikada neće odrasti.

( Balša Brković )