Naučnici "gurnuli nos" da bi istražili zašto se nos čačka

Čačkanje nosa je užasna, nehigijenska i potencijalno veoma štetna navika, pa su naučnici zbunjeni zbog čega toliko ljudi to i dalje radi. Dvojica američkih istraživača su napravila prvu studiju koja se bavi ovim fenomenom i tom prilikom poslali anonimni upitnik na adresu 1000 nasumično odabranih odraslih osoba iz okruga Dejn u američkoj državi Viskonsin, pri čemu je utvrđeno čak 91% od onih koji su učestvovali u istraživanju su priznali da povremeno čačkaju nos, piše BBC.

Ako želite da ispadnete pametni u društvu, stručni medicinski termin za opsesiju čačkanjem nosa se naziva rinotileksomanija.

Od 1000 nasumično odabranih ljudi na čiju je adresu stigao upitnik, njih 254 je uzelo učešće u ovom interesantnom ispitivanju.

Rezultati su bili sljedeći: Čak 91% ispitanika je priznao da čačkaju nos, dok je samo 1.2% ispitanika napisalo da čačka nos na svakih sat vremena. Dvoje ljudi je navelo da ih ova navika ometa u svakodnevnim aktivnostima, a dvoje ljudi je čak odgovorilo da toliko "kopaju" nos da su probili rupu u nosnom septumu, tkivu koje razdvaja desnu od leve nozdrve, piše BBC.

Prema naučnim kriterijumima, ova studija se ne može smatrati veoma uspješnom, pošto je u njoj učestvovala samo četvrtina ispitanika, a možemo i da pretpostavimo da će oni koji čačkaju nos biti više zainteresovani za učestvovanje u istraživanju. Uprkos mogućim manama, smatra se da je ova navika veoma široko rasprostranjena.

Pet godina nakon prve studije, doktori Andrade i Srihari sa Nacionalnog instituta za mentalno zdravlje i neurologiju iz Indije su uradili novo istraživanje na osnovu odgovora uzetih od 200 tinejdžera od kojih su gotovo svi naveli kako čačkaju nos u prosjeku četiri puta dnevno.

Međutim, ono što je interesantno je da je 7.6% ispitanih navelo kako više od 20 puta gurnu prst u nos, ali je čak 20% njih odgovorilo kako smatraju da imaju ozbiljan problem sa čačkanjem nosa. Većina je odgovorila kako to radi da bi se riješila svraba ili kako bi očistila nozdrve, ali je 12% njih odgovorilo da nos čačka iz zadovoljstva, pišeu tekstu BBC-a.

Osim prstiju, ispitanici su priznali da za "kopanje", osim prstiju, koriste i druge "alate". Trinaestoro od 200 ispitanika je reklo da nos čačkaju pincetom, dok je njih devetoro za tu radnju koristilo hemijsku olovku. Devetoro tinejdžera je priznalo da se nerijetko dešava i da pojedu to što izvade iz nosa.

Ustanovljeno je da za ovaj hobi nijesu presudne socio-ekonomske razlike, ali da postoje neke razlike u polovima. Kao što smo možda i mogli da pretpostavimo, dječaci statistički češće čačkaju nos od djevojčica koje na ovu naviku gledaju sa zgražavanjem.

Stručnjaci upozoravaju da ova užasna navika može dovesti do ozbiljnih problema sa zdravljem.

Andrade i Srihari su prilikom proučavanja literature naišli na nevjerovatnu priču o 53-godišnjoj ženi koja, ne samo što je probila nosni septum, već je kopanjem nosa napravila sebi rupu u sinusima.

Drugi nevjerovatan slučaj je doveo do stvaranja novog pojma: 29-godišnji muškarac je objedini svoje dvije opsesije - čačkanje nosa (rinotileksomaniju) i čupanje dlaka (trihotilomaniju), pa su doktori stvorili novu kovanicu - rinotrihotilomanija.

Još uvijek ne postoji konačan odgovor na pitanje "Zašto čačkamo nos?", ali postoje neke pretpostavke. Za neke je ova potreba objašnjena kombinacijom osjećaja zadovoljstva zbog "čišćenja" i činjenice da nos stoji na mjestu na kom stoji (ne kažemo bez razloga da nam je nešto što se nalazi blizu "pred nosem").

Indijski istraživači, Andrade i Srihari su za svoj rad dobili Nobelovu nagradu, nagradu koja se dodjeljuje za najnevjerovatnija istraživanja, a Andrade je na ceremoniji dodjeljivanja nagrade rekao: "Neki ljudi guraju nos u tuđa posla, a ja sam odabrao da moj posao bude guranje u tuđ nos".

Prva sistematsko naučno istraživanje na temu fenomena rinotileksomanije sproveli su 1995. godine Tompson i Džeferson, dvojica američkih naučnika.

( Vijesti online )