Katolička islamizacija?

Izvještaj o migracijama vlade u Berlinu za 2013. donosi podatke o tome ko se i odakle useljava u Njemačku, ali i o iseljavanju iz nje. Taj izvještaj mogao bi da iznenadi „Pegidu“

Pošto su 21. januara u Lajpcigu ponovo hiljade građana izašle na ulice protiv navodne „islamizacije Zapada“, onda bi im čovjek rado pred noge bacio najnoviji „izvještaj o migraciji“ njemačke vlade, pa neka se sapletu. Kad padnu na nos, neka ga zabiju u ovaj debeli spis pun brojki. Naime, zna se da se čitanjem čovjek obrazuje.

Baš lijepo što na 312 stranica Izvještaja Savezni zavod za migraciju i izbjeglice navodi puno brojeva, ali ih ne vrednuje. Dakle, u ovom slučaju ne može pasti optužba da su brojke proizvod „lažljive štampe“ ili neke manipulacije. Brojevi su neumoljivi.

Statistika protiv predrasuda

Poneki broj sigurno pothranjuje klišee koji se njeguju na njemačkim ulicama ili u kafanama. Ali, drugi podaci mogu da iznenade ostrašćene, mada se ni u kom slučaju ne radi o novom razvoju. Iz koje zemlje dolazi najviše doseljenika u Njemačku? Iz Turske? Sa Kosova? Iz Avganistana? To bi odgovaralo uobičajenim predrasudama. Ali ni blizu! Još od 1996. najveći doseljenički kontigent potiče iz – Poljske. Do sada nije bilo ni traga ni glasa nekoj getoizaciji ili problemima u integraciji te zajednice. Ta činjenica će više obradovati biskupska sjedišta nego džamijske odbore, pošto su Poljaci većinom vjerni katolici koji plaćaju crkveni porez.

Inače, dvije trećine doseljenika stiže iz Evrope: Rumunija, Bugarska, Mađarska, Italija, Grčka, Rusija i Španija - upravo tim redoslijedom, plasirane su iza Poljske. Sve većinski hrišćanske nacije. Istina, statističari svrstavaju i Tursku u Evropu. Ali, upravo je Turska jedna od dvije zemlje u koju se iz Njemačke iselilo više ljudi nego što se iz nje doselilo. Dakle, ni traga ni glasa od islamizacije Njemačke. Činjenica je i ovo: za 430.000 ljudi je veći broj doseljenika od iseljenika. Razlozi su prosti: naglo se povećao broj potražilaca azila, ali i jug Evrope je još uvijek u teškoj ekonomskoj krizi. Za razliku od prošlih vremena malo kome je privlačna pomisao na iseljavanje u tople mediteranske krajeve. Baš suprotno, iz tih krajeva u Njemačku pristižu mladi ljudi.

Njemačkoj su doseljenici potrebni

Uprkos tome, niko ne mora da se zabrine da će Njemačka biti suviše gusto naseljena. Doseljenički plus od 430.000 ljudi stoji naspram demografskog minusa od 200.000 - toliko je više umrlih od rođenih. A to znači da je Njemačka sa ovakvom starosnom strukturom stanovništva, upućena na doseljavanje, ako želi da zadrži blagostanje. Najkasnije za deset godina, kada generacija koja je brojna, a sada je preko pedeset godina stara, počne da odlazi u penziju, u Njemačkoj će se pojaviti znatan manjak radne snage.

Njemačka mora da se pripremi za slučaj da južnoevropske zemlje do tada prevaziđu svoju krizu. Kriterijumi za dodjelu dozvole za boravak i rad ne smiju da budu samo humanitarni razlozi, kao za izbjeglice, ili dovođenje članova porodice. Zakon o doseljavanju, koji bi odredio kakve bi kvalifikacije trebalo da posjeduju ljudi koji su hitno potrebni Njemačkoj, bio bi pravi korak u obezbjeđivanju ekonomske budućnosti zemlje. Onda bi politika morala biti u stanju da odbrani takav koncept pred demonstrantima na njemačkim ulicama.

(Deutsche Welle)

( Andreas Noll )