Kako je Željo „smjestio” karatistima prvu medalju
Velikodušan gest Miodraga Grofa Božovića da sopstvenim novcem finansira pripreme fudbalera Mladosti u Antaliji pokazao je da neke ljude novac i slava mijenjaju, ali suprotno stereotipima - mogu, dakle, i da ih učine još boljim.
Njegov gest izazvao je pažnju ne samo domaće, već i evropske javnosti, humanost i dobra djela uvijek su u modi... Vraćanjem u prošlost i prelistavanjem sjećanja nalazimo na sličan primjer. Teška vremena, 1991. godina, miris rata se osjeća, a karatisti Budućnosti idu na završni turnir Kupa šampiona u Zagreb...
Vujošević: Nismo imali novca za smještaj
"Trebalo je da idemo, ali nismo imali novca za smještaj u Zagrebu. Takva je situacija bila", sjeća se Rajko Vujošević, tada trener, sada direktor Budućnosti.
Srećom po karatiste, u Zagrebu je u to vrijeme živio i igrao fudbal u Dinamu Željko Petrović, bivši igrač Budućnosti, koji nije mogao da na cjedilu ostavi sugrađane, zemljake - iz svog džepa platio im je trodnevni boravak u luksuznom hotelu „Esplanade”.
"Da nije bilo Želja, ne bismo ni krenuli u Zagreb. Ali, on je riješio naše, izgledalo je, nepremostive probleme i pomogao nam da napravimo najveći uspjeh u istoriji kluba i crnogorskog karatea do tada - donijeli smo prvu medalju Kupa šampiona! Bili smo treći u Evropi", priča Vujošević, koji je kraj tatamija savjetovao Miroslava Femića, Željka i Zorana Bukilića, Srđu Pavićevića i Vlatka Zečevića.
Generacija šmekera
Karatisti su 11 godina kasnije postali evropski prvaci, a Petrović iz Dinama napravio respektabilnu karijeru u evropskim okvirima - igrajući, između ostalog, za Sevilju i PSV.
"Kada sam pročitao šta je Božo uradio i kakav gest je napravio, nisam se začudio. Ta generacija - Grof, Željo, Saša Petrović... to su stari šmekeri, veliki sportisti i pravi ljudi. Uvijek smo sa njima imali sjajne odnose, često su radili kondicione treninge sa nama, ja sam jedno vrijeme bio i kondicioni trener u Budućnosti, u stručnom štabu Dima Mitrovića. Sport nas je zbližio, a družili smo se i privatno, i ostali u kontaktu toliko godina. Neke stvari i neke veze ostaju zauvijek", ističe Vujošević.
( Aleksandar Radović )