Studentski džeparac iz svadbene čaše
Prvi par uradila je za prijateljice, sad je već toliko tražena da razmišlja da otvori svoju firmu ukoliko je ne pozovu sa Biroa rada
Prijateljice su je zamolile da im dekoriše čaše za vjenčanje. Prihvatila je njima za ljubav, sebi iz zadovoljstva. Njene čaše vidjele su i druge buduće nevjeste, poželjele da ih i one imaju na svojoj svadbi i tako je Nikšićanka Marija Zeković odlučila da hobi valorizuje i obezbijedi sebi „lijep studentski džeparac“.
“Kada odemo na vjenčanja sve te čaše izgledaju jednostavno. Prva moja čaša je bila izlijepljena običnim malim cirkonima i u početku mi nije izgledala lijepo. Ali svima ostalima se svidjela. Nakon mjesec povezala sam se sa jednom djevojkom koja u Londonu radi čaše. Preko nje sam nabavila sav materijal, sa njenih blogova učila tehniku i krenula da radim”, priča Marija i pokazuje čaše koje su poručili mladenci koji ove sedmice “staju na ludi kamen”.
Kada je savladala “odijevanje” mladenačkih čaša uz pomoć glitera, boja i satena, pored cirkona krenulo je ukrašavanje i Svarovski kristalima. Naravno, na zahtjev uglavnom budućih nevjesta.
“Pored čaša za mladence, radim i molitvene čaše, koje su u boji zlata, svijeće, po potrebi ukrašavam svadbene salone, radim razne kićanke. Većinom čaše radim po porudžbini i interesantno mi je koliko današnje djevojke vode računa o svim detaljima. Naravno da poštujem njihove želje, ali na svakoj čaši mora da ostane moj ‘pečat’, kaže Marija koja je specijalizirala diplomatiju na Fakultetu političkih nauka.
Odradila je pripravnički i već godinu traži posao. Dok čeka ukrašava čaše jer nije navikla da sjedi “skrštenih ruku”.
“Radila sam godinu na lokalnoj televiziji, zatim na radiju, bavila sam se i streljaštvom, bila druga u Crnoj Gori. Sada volontiram, koordinatorka sam omladinskog kluba ‘Nikšić’, PR sam u NVO ‘Naša budućnost’ i školi stranih jezika ‘Polyglot’. I čekam posao”, kaže ova mlada Nikšićanka.
Ukoliko uskoro ne dobije posao u struci, Marija namjerava da se “ozbiljnije” pozabavi ukrašavanjem posuđa za slavlja.
“Ako ne nađem posao namjeravam da sa ovim hobijem ozbiljnije krenem, da otvorim neku firmu, a možda i da brendiram svoje proizvode. Za sada od ovoga imam lijep studentski džeparac”, kaže Marija.
U regionu je potražnja za ovakvim čašama sve veća, a Nikšićanka vjeruje da će tako biti i kod nas.
Misli da od toga može normalno da živi, a da posao ne predstavlja teret.
Nijednu nije slomila
Da bi uradila par čaša za mladence Mariji je potrebno tri do pet sati, zavisno od materijala i vremena sušenja. Ne zna tačan broj koji je do sada uradila, ali zna da je bilo oko 40 stilski različitih parova.
“Za sada nijednu čašu nijesam slomila i nije bilo pritužbi. Moje čaše ‘stizale’ su svuda po Crnoj Gori, ali i po Srbiji. Obradujem se kada mi pošalju fotografije sa vjenčanja, a prisustvovala sam i nekim svadbama jer su me mladenci zvali da budem tu kad se sipa šampanjac”, kaže Marija.
Za jednu čašu je posebno vezana. Slavska je i urađena za njenu porodicu.
“Radila sam je sa prijateljicama i moram priznati da je, zbog materijala, dosta teško da se udradi. Takve čaše ne radim jer se ne isplati, a i kod nas se za slave baš i ne naručuju”, kaže mlada Nikšićanka.
Kum nije dugme
I mladoženje biraju kakve čaše žele na svadbi, iako su mlade te koje uglavnom odlučuju. “Djevojke, uglavnom, traže da budu u skladu sa njihovim vjenčanicama. Momci traže da budu u skladu sa njihovim odijelom, košuljom ili kravatom, leptir mašnom i frakom”, kaže Marija.
Prošle sedmice mladoženja je u posljednjem trenutku tražio da se promijene dugmad na čaši, đile i mašna, jer je u međuvremenu i on promijenio svadbeno odijelo.
“Dešavalo se i da mi kažu da ne zaboravim kumove, da uskladim boje sa kuminom haljinom, i kumovim odijelom, da se i za njih odabere kako treba”, kaže Marija.
Za sebe želi samo inicijale na skromnom vjenčanju
Marija nije udata i kada razmišlja o svom vjenčanju neizostavan detalj su i čaše koje radi.
“Trenutno sam u fazi da ne bih voljela da imam svadbu već skromno vjenčanje na kome bi svi imali svoju čašu. Mislim da bi bile jednostavne, gravirane samo našim inicijalima. Ne bi se mnogo razlikovale od ovih koje sam do sada uradila, ali bi opet bile drugačije od svih njih”, iskrena je Marija.
( Svetlana Mandić )