Igalo mora biti lječilište

Novoformirana vlast u Herceg Novom ima izuzetnu priliku da prilikom revizije prostornog plana Igala donese odluku o trajnoj zaštiti dijela morske obale u Igalu, što bi značilo da zabrani bilo kakve zahvate na tom prostoru radi očuvanja prirodnih vrijednosti i izvornog pejzaža.

Pod trajnu zaštitu potrebno je staviti dio morske obale u Igalu zbog: izuzetnih pejzažnih kvaliteta, posebnih prirodnih karakteristika i izuzetno vrijednog podmorja. Nužno se mora organizovati praćenje elemenata životne sredine u Igalu kako bi se ona očuvala makar u sadašnjem stanju.

Posebno treba očuvati one vrijednosti zbog kojih je Igalo postalo mjesto gdje se „putuje radi zdravlja“.

Radi očuvanja kvalitetnih svojstava prirodnih ljekovitih faktora treba utvrditi zone različitog stepena njihove zaštite.

Prostorno širenje naselja treba uskladiti sa razvojem osnovnih funkcija liječilišnog mjesta i obezbjeđenjem kvaliteta životne sredine.

Pri reviziji planova Igala osim planera i urbanista treba uključiti naučnike i stručnjake ostalih specijalnosti.

Postojeće stanje kao i planirano stanje morske obale u prostornim planovima pokazuje da dosadašnja vlast na području zaštite morske obale u Igalu nije učinila ništa. Opština je stalno mijenjala prostorne planove koji su skoro uvijek smanjivali zaštićeni dio obale a povećavali građevinsko područje.

Kvalitetno planiranje prostora u Igalu je jedan od najvažnijih preduslova za dugoročan i održiv razvoj zdravstvnog turizma. Prostorno planiranje u Igalu nije uspjelo da uspostavi ravnotežu između urbanizacije, saobraćaja, komunikacija i zdravstvenog turizma. Zato, naročito prethodnu deceniju možemo nazvati periodom degradacije životne sredine u Igalu.

Vrlo je interesantan kriterijum stručnjaka iz oblasti prostornog planiranja koji stalno potenciraju Igalo kao liječilišno mjesto, a dozvoljavaju izgradnju na najosjetljivijem dijelu obalne linije. Pretežan dio tih objekata je „planiran“ što znači da „stručnjaci“ koji su ih donosili nijesu imali nikakav kriterijum za Igalo kao liječilišno mjesto. Oni u prvoj zaštitnoj zoni prirodnih ljekovitih faktora Igala su „isplanirali“ hotele i stanove bez kanalizacije, autobusku stanicu, benziske stanice, praone automobila, takođe bez kanalizacije.

Ovakav odnos doveo je do potpunog zapuštanja Igala kao liječilišnog mjesta, njegove nekontrolisane i pogrešne transformacije u mjesto masovnog turizma, urbanističkog upropašćavanja, zagađenja ljekovitog blata, mineralne i morske vode kao osnovnih preduslova koji su doprinijeli formiranju i razvoju Igala kao mjesta.

Karakter liječilišnog mjesta mora da se obezbijedi odgovarajućim prostornim planiranjem gdje se treba predvidjeti ispunjavanje svih zahtjeva u pogledu zaštite životne sredine. Liječilišno mjesto podrazumijeva takve sadržaje koji će mjestu dati poseban imidž , što podrazumijeva izgradnju privlačnih objekata uklopljenih u parkovske površine. Da svi djelovi mjesta gdje borave gosti na liječenju i rehabilitaciji budu prilagođeni njima, odnosno da predstavljaju zonu mira u odnosu na ostale dijelove obale.

Liječilišna mjesta su upravo mjesta u kojima se ostvaruje proces integracije turizma i zdravstva , odnosno mjesta gdje se medicina okreće i zdravom čovjeku u očuvanju i zaštiti njegovog zdravlja i zdravstvenoj preventivi. Liječilišno mjesto danas predstavlja nešto više od korišćenja prirodnih ljekovitih faktora tla, mora i klime. Ono ljudima predstavlja promjenu koja dovodi do rasterećenja i oslobađanja od svakodnevnih životnih navika koje su ih i dovele do bolesti. Poznato je da uspjeh složene banjske procedure ne zavisi samo od ljekovitih svojstava prirodnih ljekovitih faktora, već i od prirodnih ljepota mjesta njegovog uređenja i komfora, načina života, odmora i razanode.

Zato izgradnja objekata u Igalu treba da se uklapa u koncept liječilišnog mjesta sa pratećom infrastrukturom. Igalo treba da bude mjesto gdje će se okupljati bolesni i zdravi, gdje će se vršiti rehabilitacija, a naročito prevencija u smislu zaštite i očuvanja zadravlja.

Igalo je imalo i malo sreće pa se nije uništila pozicija „Stare banje“ u zaleđu blatne plaže koja je bila i ostala „Bogom dana“ za izgradnju novih objekata zdravstvenog turizma gdje bi se moglo formirati „liječilište na otvorenom“ sa obiljem novih sadržaja.

Ovakvi novi sadržaji bi se mogli koristiti i kao izletnička ponuda (blatna kupatila, hidromasaže, kozmetički programi sa peloidom, otvoreni bazeni sa igaljskom mineralnom vodom), kao prostor za psihičko opuštanje i bezbroj drugih sadržaja neophodnih savremenom čovjeku.

Odlazećoj vlasti ipak moramo da odamo priznanje da je zbog svoje neažurnosti u realizaciji velikog broja kontraverznih projekata (autobuske stanice, više apartmanskih naselja, zatrpavanja zaliva itd.) na prostoru Igala dala značajan doprinos što se u Igalu nije desila „budvanizacija“ odnosno što Igalo nije okovano betonom.

Nova opštinska vlast, u saradnji sa republičkom, u ovom prelomnom trenutku apsolutno mora da uvaži interese Igala kao liječilišnog mjesta, da izvrši reviziju svih megalomanskih projekata i da u ovom specifičnom prirodnom ljekovitom arealu gradi visokokvalitetne objekte (samo ne apartmane i kondo hotele) i iskoristi ogromne ljudske resurse koji su obučavani za zdravstveni turizam.

Za očekivati je i da će pogledati detaljni plan Igala koji su prije više decenija uradili eminentni stručnjaci Francuske i Italije u sklopu „Projekta razvoja regije Južni Jadran” koji je finansirala OUN.

U izvještaju o tom Projektu istaknuto je sledeće: “Da sve komponente razvoja ovog lokaliteta treba da budu podređene skladnoj izgradnji i funkcionisanju zdravstvenog turizma u Igalu”.

( Ljubomir Radojičić )