Ulcinj: Greške Orlove se još mogu ispraviti

Uprava za zaštitu kulturnih dobara sa Cetinja pozvala je Olgu Orlovu, izvršnog direktora kotorske firme „Ulcinj resort“, da okonča izgradnju objekta u Starom gradu u Ulcinju u skladu sa glavnim projektom iz 2002. godine, koji ima konzervatorsku saglasnost.

“Vijestima” je u Upravi na Cetinju potvrđeno da Ruskinja prilikom gradnje nije poštovala gotovo nijednu odredbu iz projekta koji je zavrijedio saglasnost tadašnjeg Zavoda za zaštitu spomenika kulture.

“Interes društva, a prevashodno investitora je da izgradnja tog objekta što prije bude završena, ali u skladu sa glavnim projektom. Uprava će u skladu sa svojim stručnim kapacitetom i mjerama iz svoje nadležnosti dati puni doprinos tome”, stoji u odgovoru Uprave za zaštitu kulturnih dobara na pitanje “Vijesti” da li bi trebalo nastaviti gradnju ili ukloniti rogobatni objekat koji izgledom i gabaritima odudara od prepoznatljivog starogradskog ambijenta i već godinama predstavlja potencijalno opasnu građevinu za djecu i turiste. Gradnja kabastog objekta u Starom gradu počela je prije skoro deset godina, a mještani sa kojima je razgovarao novinar “Vijesti” tvrde da ne znaju ni ko je ni kako izgleda Orlova.

“Komšije smo, ali ja tu ženu nijesam vidio. Ko je ona”, pita Gano Voglić koji prilaz svom podrumu ima samo preko parcele Orlove .

U Centralnom registru ime Olge Orlove povezano je sa osam firmi u kojima se pojavljuje kao izvršni direktor, osnivač ili ovlašćeni zastupnik. “Ulcinj resort” ima zabranu raspolaganja udjelom osnivača “Vseovold Glukhotvseva” na osnovu rješenja Osnovnog suda u Kotoru od 30. maja prošle godine.

Nakon što je inspekcija utvrdila da je investitor značajno prekoračio gabarite iz projekta, gradnja je stala. Objekat je odavno napušten, a iako je to zakonska obaveza, na tarabama koje ga okružuju, nema imena vlasnika, investitora, niti roka do kada mora biti izgrađen. Opštinski i republički inspektori ne znaju ko je nadležan da uvede red, pa Starograđani spremaju peticiju kojom će od vlasti tražiti da se o tom slučaju raspravlja u lokalnom parlamentu.

Do juna 2009. u opštinskoj evidenciji, kao investitori, vodili su se Radomir, Momčilo i Ana Zec. Oni su 2006. dobili dozvolu za gradnju objekta - u prizemlju 166 kvadrata poslovnog prostora i 94 stambenog, a na prvom i drugom spratu po 239 m2 stambenog prostora. Orlova je 2009, tražila izmjenu imena investitora, što joj je i udovoljeno. Ruskinja je krajem jula 2010, tražila od resornog sekretarijata građevinsku dozvolu u skladu sa stanjem na terenu, ali je nije dobila.

Stručni tim Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture je 2008. konstatovao da su investitor, odnosno izvođač, u pojedinim segmentima odstupili od glavnog projekta ali da je to moguće ispraviti. Izvještaj je tada dostavljen predsjedniku Opštine sa preporukom da preduzme mjere iz svoje nadležnosti”.

Neka grade ili ruše, ovako više ne može

Predsjednik Društva prijatelja Starog grada Ismet Karamanaga već nekoliko puta bezuspješno pokušava da stvar pokrene sa mrtve tačke.

“Neka ga sagrade ili maknu, samo ovako više ne ide. Degutantno je više objašnjavati turistima zašto je taj i takav objekat baš tu. Gledaju i čude se, posebno zbog činjenice da je već godinama potpuno napušten i neobezbijeđen”, kaže Karamanaga koji nikad nije upoznao Orlovu.

Uprava sa Cetinja konstatovala je degradaciju kulturnih vrijednosti u cijeloj tvrđavi, koja je 1961, proglašena za nepokretni spomenik kulture i stavljena pod zakonsku zaštitu. Predložene su i mjere zaštite, shodno kojima će institucija iz prijestonice, postupati u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobara.

Iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara “Vijestima” je saopšteno kako za Stari grad Ulcinj nijesu stizale inicijative niti apeli vezani za upis na probnu listu UNESCO-a, a i Karamanaga kaže da nije bilo pisanih incijativa na tu temu.

Svaka cigla izvan projekta, novi pokušaj Ruskinje odbijen 2010.

U Upravi za zaštitu kulturnih dobara, koja je pravni sljedbenik Zavoda za zaštitu spomenika kulture, podsjećaju da je investitor pribavio konzervatorsku saglasnost i građevinsku dozvolu, ali „da na žalost radove nije izveo po odobrenom projektu“.

“Tako da nije poštovan nijedan elemenat propisan građevinskom dozvolom, pa ni horizontalni i vertikalni gabariti, kao ni pozicioniranje objekta na parceli”, tvrde u Upravi uz podsjećanje „da je građevinska dozvola izdata 2006. u skladu sa konzervatorskim uslovima koji su propisali građenje objekata, znatno manjih dimenzija koje ne narušavaju vizuelnu vezu sa morem“.

Kada je Ruskinja krajem jula 2010, tražila od resornog sekretarijata građevinsku dozvolu objašnjeno joj je da je i kao novi investitor bila dužna da objekat gradi u skladu sa već dobijenom i postojećom dokumentacijom.

( Samir Adrović )