Uskoro nastavak "Hiljadu plus", Vlada traži deset miliona

Vlada je ovogodišnjim budžetom predvidjela mogućnost da se zaduži kod Banke Savjeta Evrope za razvoj (CEB) 10 miliona eura, a taj novac bi se iskoristio za nastavak projekta “1000 plus stanova”. To je u razgovoru za “Vijesti” kazao pomoćnik u Ministarstvu za održivi razvoj Marko Čanović.

On podsjeća da su prije četir godine 433 domaćinstva, (1.265 građana) riješili stambeno pitanje uz kredite sa subvencionisanom kamatom od 4,9 odsto. Tada je bilo procijenjeno da će cijeli projekat vrijediti 25 miliona eura, ali je na kraju to bilo 9,5 miliona jer je stanove moglo dobiti mnogo manje građana od očekivanog broja.

Čanović nije mogao da precizira kada će započeti realizacija projekta i pod kojim uslovima. Objasnio je da je Vlada započela pregovore sa CEB-om i od tih pregovora zavisi dalja realizacija projekta.

“Postoji veliko interesovanje za nastavak projekta '1000+ stanova', pa Ministarstvo od završetka prethodnog projekta radi na pokretanju inicijative za realizaciju sličnog uzimajući u obzir trenutne uslove, mogućnosti i potrebe, kao i interese potencijalnih učesnika. Projekat '1000+ stanova' ocijenjen je visokom ocjenom i u pregovorima sa CEB-om dobili smo načelnu saglasnost za njegov nastavak u manjem obimu od predviđene finansijske konstrukcije prethodnog projekta”, objasnio je Čanović.

On je naveo da je Vlada stvorila pretpostavke za nastavak projekta, ali da će od daljeg toka pregovora sa CEB-om zavisiti njegov početak i realizacije.

“Novi projekat će od samog starta biti javan i transparentan. Nakon dogovora Vlade sa CEB-om, javnost će blagovremeno biti informisana o uslovima, kriterijumima, dinamici, kamatnoj stopi, ciljnim grupama…”, najavio je Čanović.

On je kazao da će Vlada, kao i u prethodnom projektu, nastojati da obezbijedi kamatnu subvenciju da bi omogućila nisku kamatnu stopu tokom cijelog perioda zajma.

“U prethodnom periodu organizovani su sastanci sa predstavnicima bankarskog i građevinskog sektora koji su dostavili sugestije i predloge modela u vezi sa projektom kako bi se već u inicijalnoj fazi definisali osnovni postulati projekta”, kazao je Čanović.

Projekat „1000+ stanova“ je prvi put realizovan 2010. godine u saradnji sa CEB-om u cilju rješavanje stambenih potreba građana, i razvoja politike stimulansa građevinske industrije i bankarskog sektora. ”Važno je napomenuti da je 2013. godine usvojen zakon o socijalnom stanovanju koji definiše institute socijalnog stanovanja, nadležnosti, osobe koja imaju prvenstvo pri rješavanju stambenog pitanja, izvore finansiranja, načine ostvarivanja prava na socijalno stanovanje…”, kazao je Čanović.

U projektu “1000+ stanova” Vlada je subvencionirala kamatnu stopu svim odabranim porodičnim domaćinstvima do iznosa od 4,9 odsto kamatne stope na godišnjem nivou, za zaključene ugovore za kupovinu stanova po kupoprodajnoj cijeni od 900 eura po metru kvadratnom neto korisne stambene površine.

Pravo učešća imali su svi zaposleni koji nisu imali riješeno stambeno pitanje. Građanima je bilo ponuđeno 1160 stanova od 17 investitora.

Zbog problematičnih uslova, kupljena svega 433 stana

U ranijem projektu, prije četiri godine, uslove za dobijanje ovog subvencionisanog kredita određivala je ECB i dio njih nije bio usklađen sa stvarnim mogućnostima zainteresovanih. Zbog toga je od 1.270 odobrenih vaučere za kupovinu ovih stanova iskorišćeno samo 433.

Na primjer, za učešće u projektu bila je potrebna maksimalna neto zarada u domaćinstvu do 500 eura, a za svaku narednu odraslu osobu 250 eura i 150 eura za svako dijete u domaćinstvu. To znači da je recimo mladi bračni par bez djece mogao da ima ukupna primanja najviše 750 eura, što je manje od dvije prosječne zarade. Međutim sa takvim primanjima nisu mogli dobiti kredit od banke jer bi im rata bile veća od polovine ukupnih primanja. Zbog toga su morali da imaju veće učešće od predviđenih pet odsto, što mnogi nisu mogli da ispune.

Takođe, subvencionisana kamata od 4,9 odsto važila je za iznos do 900 eura po kvadratu, pa su građani morali da za iznose preko toga uplate novac direktno ili da uzimaju kredit po redovnoj kamati koje su tada iznosile osam do devet odsto. Stanovi su nuđeni po cijenama od 600 do 2.000 eura po kvadratu, a u Podgorici je tada bila rjetkost u ponuđenima naći stan po cijeni manjoj od 1.000 eura po kvadratu.

Bilo je problema i što su neke građevinske kompanije nudile stanove koje do tada nijesu mogli prodati, koji se nalaze u suterenima, potkrovljima, na lošim lokacijama ili u problematičnim zgradama.

( Marija Mirjačić )