Murakamija čitateljka pitala "da li možda zna gdje je njena mačka”
Murakami, na svom zvaničnom sajtu, u ulozi tetka savete odgovara na najrazličitija pitanja
Početkom januara, svijet ljubitelja knjige oduševila je vijest da će se japanski književnik Haruki Murakami, na svom zvaničnom sajtu, pojaviti u ulozi tetka savete i pismeno odgovarati na najrazličitija pitanja svojih čitalaca. Tako je čuveni pisac postao vrsta kolumiste kojem čitaoci mogu da otvore dušu.
Uprkos rijetkim javnim nastupima i nevelikom broju tekstova u prvom licu koji se mogu naći prevedeni sa japanskog, čitaoci širom svijeta sigurno su osjetili piščevu mirnoću i saosjećajnu blagonaklonost.
A kada on direktno daje savjete, kao kada govori o tome šta čini dobrog trkača ili pisca (prema njegovom mišljenju, skoro ista stvar) on to radi koncizno i mudro. I tako smo dobili “Kod gospodina Murakamija”, gdje će se on, u narednih nekoliko mjeseci, ukratko osvrnuti sve vrste upita čitalaca pristiglih u januaru.
Ovo znači da, ako imate nešto da ga pitate, imate još svega nekoliko dana da to učinite. Iako se, kada kliknete na sekciju sajta “Kod gospodina Murakamija” gotovo cio tekst pojavljuje na japanskom, piscu se možete obratiti i na engleskom jeziku.
Mačke, koje se redovno pojavljuju kao tajanstveni likovi u Murakamijevim knjigama, bile su nezaobilazna tema pa je jedna čitateljka čak pitala autora “da li možda zna gdje je njena mačka nestala”.
Murakamijev odgovor je u apsolutnom zen maniru: "Mačke prosto nestanu ponekad. Morate da ih volite i poštujete dok su kraj vas”.
"Da li mislite da mačke mogu da razumiju kako se ljudi osjećaju?”, upitala je obožavateljka koja se potpisala kao Vivijan.
"Moja mačka Bobo pobjegla je kada me je vidjela da plačem”.
Uprkos tome, ili upravo zbog toga što je proveo dosta vremena baveći se prisustvom mačaka u književnosti, Murakami je pomalo sumnjičav po tom pitanju: “Pretpostavljam da ste vi ili vaša mačka izuzetno osjetljivi. Imao sam mnogo mačke, ali nijedna nije bila tako saosjećajna. Bile su egoisti u najvećoj mogućoj mjeri”.
"Da li imate neka mjesta na kojima uvijek ostajete neko vrijeme?”, pitao je 20 -godišnji student. “Lako pitanje. U krevetu, sa nekim koga volim. Gdje drugdje?”, stigao je odgovor.
Ne samo da su pitanja i odgovori na japanskompreovlađujući, već ponekad poprimaju klasičan oblik tetka saveta kolumne. Kao, na primjer , “Na pragu 30.”
"30. godina mi je, praktično tu, iza ugla , ali ne postoji nijedna stvar za koju mi se čini da sam je ostvarila. Kad sam bila mlađa, mislila sam da je biti 'odrastao' tako divno, ali je moja stvarnost je daleko od onoga što sam zamišljala. I kada se suočim sa tom realnošću, jako se obeshrabrim. Šta da radim sa sobom?” (Jo & Maca, žena, 28 ).
"Ne bih da budem nepristojan, ali mislim da je pogrešan stav da je biti “'odrastao' tako divno”. “Odrastao” nije ništa drugo do prazna forma. Ono čime je vi popunjavate je vaša odgovornost. Dostignuća ne dolaze lako. Kada počnete da ispunjavate svoju “zrelu” formu malo po malo, onda će sve početi. Ali, 28 godina nije baš zrelost. Vi tek počinjete”.
Murakami je do sada odmjerio snage sa čitaocima u ovakvim i sličnim odgovorima na razna važna pitanja, od toga kako se nositi sa sve lošijim rezultatom u maratonu, o njegovim planovima za dalje pisanje neknjiževnih tekstova, šta treba uraditi u devetnaestoj, da li je za brigu kad libido počne da slabi ili o njegovoj ljubavi prema Islandu.
Čak i ako vam nije stalo šta romanopisac misli je o ovim pitanjima, pogledajte njegov sajt sa obiljemdvonožnih mačaka i ovaca, omota džez albuma, “Johnnie Walker” figura i mnoštvom drugih uspomena. Na bilo kom jeziku, poslastica za Murakamijeve čitaoce i obožavaoce.
Nobel nije konjska trka
Autor brojnih romana, od “Kafke na obali”, “Norveške šume” do “Bezbojnog Cukura Tazakija i njegovih godina hodočašća”, koji je prodat u milion primjeraka za nedjelju dana u Japanu, očigledno uživa u svojoj onlajn avanturi.
Pitanja na koja je do sada odgovorio su raznolika, od književnih do veoma privatnih i pomalo luckastih - da li je Murakami ikad poželio da bude mačka? Ne, ispostavilo se, iako je nekada želio da bude vjetar.
Jedan čitalac pitao je romanopisca kako se osjeća kada ga imenuju favoritom za Nobelovu nagradu za književnost. “To je vrsta neprijatnosti”, rekao je on.
"Nije da sam zvanično kandidovan ili bilo šta slično, to su samo nepovezani kladioničari koji se klade na mene. To nije konjska trka!“, kaže pisac.
( Nina Vujačić )