Vinarija Dabović vraća nikšićki kraj na vinsku mapu svijeta

Ono što je “vranac” među crnim vinima to je, smatra vinar Aćim Dabović iz nikšićkog kraja Nudo, “žilavka” među bijelim. Ona daje bijelo vino harmoničnog i punog ukusa, koje joj je omogućilo da se nađe i na bečkom dvoru. Jednostavno, kaže Dabović, kraljica je bijelog vina.

“'Žilavka' ima veću jačinu od 'vranca'. Riječ je o niskorodnoj otpornoj lozi koja daje vrhunski kvalitet”, kaže Dabović, najveći vinar u Nudom, kraju koji je nekada bio poznat po vinu.

Daboviću je žao što je sada mali broj onih koji znaju da vino iz ovog nikšićkog kraja nije zaostajalo, a i ne zaostaje kaže, za crmničkim vinom.

“Mislim da vino iz Nudoa po kvalitetu ne zaostaje za crmničkim. Jedina razlika je u tome što je crmničko postalo brend. Bilo je to nekada i vino iz ovog kraja, 'žilavka' koja se pila i na bečkom dvoru. Da vino iz Nudoa ne zaostaje za crmničkim najbolje mogu da ocijene degustatori”, uvjeren je Dabović koji ima 4,5 hiljada čokota vinove loze.

I dok mnogi kreću od svoje zemlje, Dabović je sa proizvodima prvo obišao zemlje regiona, Srbiju, Hercegovinu i Hrvatsku, a prošle godine pojavio se i na crnogorskim sajmovima

Pored “žilavke” i “vranca” (žilavke ima 1.000 čokota, a vranca dva puta više), tu su i kratošija, rizling, kaberne sovinjon, ružica, a od prošle godine gaji i alikant buše.

“Nudo je jedini vinski region u Crnoj Gori u kojem se nalazi francuska sorta alikanat buše, koja je prije 150 godina donijeta u Crnu Goru. Svuda je izmještana i sada se može naći samo u Nudom. To je izvandredan bojadiser i prošle godine sam je žilio, pa ću napraviti malu plantažu i alikant bušea”, najavio je Dabović, koji sebe smatra solidnim poznavaocem vina.

U Nudom je, priča, nekada bilo 300 hiljada čokota loze. Danas je opstala trećina od te brojke. Proizvodnjom vina u tom kraju bavi se dvadesetak manjih vinara. Aćim i njegov otac Dragan su jedini veći vinari u Nudom.

“Nudo je izvandredno podneblje za vinograd, možda i najbolje u Crnoj Gori. Nalazi se na nadmorskoj visini od 250 do 300 metara, ima dosta sunčanih dana, riječ je o rastresitom zemljištu, a kada je dobra godina ne mora se dodavati kisjelina kao što je problem na drugim lokalitetima gdje je prevelik sladen. Ovdje je sladen optimalan. Nažalost, Nudo je zapostavljeno, slabo se promoviše, pa narod gubi volju da se ovdje registruje”, kaže Dabović koji je vinariju registrovao prošle godine.

Ovo je jedini vinski region u Crnoj Gori u kojem raste francuska sorta alikanat buše, prije 150 godina donijeta u našu zemlju

Ne bez ponosa ističe da je njegova vinarija jedna od “jačih u Crnoj Gori”, a da je brazda vinograda duga 190 metara vjerovatno i najduža u zemlji. Prošle godine je adaptirao 90 kvadrata vinskog podruma, od postojećih 150. U adaptaciju je uložio deset hiljada eura, a država je pomogla sa 50 odsto uloženog novca. U opremu i vinograde je do sada uložio više od 40.000 eura.

“Ovo je porodični posao, samo nastavljam tradiciju koju su započeli đed, zatim otac i stric. Ovim poslom se bavim od petnaeste godine. U početku je to bio hobi, amaterski posao iz zadovoljstva.

Zadovoljstvo je i dalje tu, ali zadnjih pet-šest godina se profesionalno bavim proizvodnjom vina i rakije”, priča ovaj dvadesetdevetogodišnji mladić.

Prve flaše iz vinograda otišle na tržišta zemalja u regionu

Aćim godišnje proizvede 3.000 litara vina i oko 800 litara rakije.

I dok mnogi kreću od svoje zemlje, Dabović je sa proizvodima prvo obišao zemlje regiona, Srbiju, Hercegovinu i Hrvatsku, a prošle godine pojavio se i na crnogorskim sajmovima - prvo na festivalu vina u Virpazaru, a zatim i na novogodišnjem sajmu u Nikšiću.

“Kada je berba grožđa angažujem radnike, dok sam radim rezidbu i pravim vino. To ne dam nikome da uradi”, kaže vinar koji živi u kraju od svega 200 stanovnika i odakle mladi uglavnom odlaze.

On je riješio da ostane i nada se da nije pogriješio.

( Svetlana Mandić )