Krojački zanat uči 20 žena, njih deset dobija posao

Borka Adžić iz Nikšića, završila je Višu građevinsku školu i radila, prvo u Zavodu za ispitivanje materijala, a zatim kao profesor u srednjoj školi. Sada šansu u poslu traži u krojačkom zanatu kroz projekat „Reciklažom tekstila do održivih rješenja”, koji realizuju NVO “SOS telefon” iz Nikšića i „Ženski centar“ iz Užica, u okviru Programa prekogranične saradnje Crne Gore i Srbije. Modna kreatorka Ivana Murišić zadužena je za obuku 20 žena, od kojih će njih deset, nakon završetka projekta, dobiti posao.

“Spletom okolnosti ostala sam bez posla i tri godine sam na birou rada. Učešće u projektu sam drage volje prihvatila pošto sam poodavno počela da se bavim šivenjem. Samouka sam i imala sam 14 godina kada sam prvi kroj izvadila iz Burde. To mi je uvijek bilo kreativno i interesantno“, priča Adžić dok za šivaćom mašinom radi u krojačkoj radionici koju je „SOS telefon“ adaptirao za potrebe projekta.

Podizanje djece i briga oko njih odvojili su je od šivaće mašine, tako da joj je projekat dobrodošao da obnovi znanje, ali i nauči nešto novo.

„Šila sam za sebe i porodicu, ali i neke lutkice za „Montex”. Ovo mi je dobro- došlo da obnovim znanje, kao i da naučim jer se od Ivane može mnogo toga naučiti“, iskrena je Adžić.

Svjesna je da će u struci teško naći posao. To, kako reče, slabo polazi za rukom i mlađima od nje.

Za razliku od nje Jovana Milićević je prve krojačke korake savladala u sklopu pomenutog projekta, a pod „dirigentskom palicom“ Ivane Murišić.

“U početku je bilo teško ali kada se savladaju prvi koraci onda sve postane zanimljivo. Moram priznati da sam se baš lijepo osjećala kada sam sašila prvu suknju. Mislila sam da ja to ne znam i predivno je bilo kada sam vidjela da to mogu i da je sve ispalo kako treba“, iskrena ja Milićević koja je završila za turističkog tehničara.

Na birou rada je od 2006. godine i do sada je uglavnom radila kod privatnika na mjesec-dva.

„Nadam se da ću naći posao prije kao krojačica, jer u Nikšiću nema hljeba za turističkog tehničara. Osim toga moći ću da šijem sebi i porodici, a možda i nešto da zaradim“, samouvjerena je Milićević.

Rad sa ženama različitog profila i predznanja za kreatorku Murišić je pravi izazov.

„Imamo žena koje su radile u tekstilnoj industriji, bivših radnica 'Konija', ali i žena koje su završile građevinu, književnost. Bilo je u početku teško jer sam morala početi od starta, pa je možda onima koje imaju predznanje bilo dosadno. Nakon tridesetak časova došli smo u situaciju da maltene sve žene imaju približno znanje i onda smo počeli sa naprednijim kursem - da krojimo i šijemo“, objašnjava Murišić.

Prvi odjevni predmeti koje su polaznice sašile bili su suknja, košulja i pantalone. Zatim su krenuli sa unikatnim proizvodima od reciklažnog materijala - torbama, šeširima, odjećom za kućne ljubimce. Istraživanje je pokazalo da su upravo to predmeti koje bi stanovnici Crne Gore kupovali.

Tržište za modne dodatke i odjeću za kućne ljubimce

IPSOS Strategic Marketing iz Beograda, za potrebe “SOS telefona”, uradio je istraživanje da li stanovnici Crne Gore kupuju polovnu odjeću, da li bi kupili predmete od recikliranog materijala i koje. Istraživanje je pokazalo da je izrazito mali broj stanovnika Crna Gore kupio neki unikatni, ručno rađeni proizvod, kao i polovnu garderobu, dok je većina spremna da kupi neki proizvod od recikliranog tekstila, ali uglavnom predmete koji su vezani za opremanje enterijera, modne dodatke, odjeću za kućne ljubimce. Samo trećina ispitanika bila bi spremna da kupi odjevni predmet koji je napravljen od recikliranog tekstila.

Bez obzira o kojoj kategoriji proizvoda da je riječ na promjenu mišljenja u najvećoj mjeri bi uticalo to kada bi taj proizvod napravili sugrađani koji pripadaju socijalno ugroženim kategorijama.

Petra će kao model dobiti haljinu

Prvi model u projektu bila je sedmogodišnja Petra . Njoj je, kako sama reče, baš prijalo da bude model, a zauzvrat polaznice će joj sašiti haljinicu po želji.

Inovativni projekat, kako na području Crne Gore tako i Srbije, gde je reciklaža tekstila tek u povoju, vrijedan je oko 172.000 eura, a finansira ga Evropska unija. Cilj projekta, koji je počeo u aprilu prošle godine i traje 15 mjeseci, je stvaranje uslova za zapošljavanje teže zapošljivih grupa. U završnoj fazi biće organizovana prodajna izložba.

( Svetlana Mandić )