Rožaje: Šestoro djece živi u šumi
Za slučaj šestoro djece znaju svi u Rožajama, socijalna služba izdavaja mjesečnu pomoć, humanitarne organizacije ih ne zaobilaze, ali sve to nije dovoljno da bi zdravo odrastali
U šumi pored Rožaja živi šestoro djece, uzrasta od šest mjeseci do 10 godina. Rastu u kolibi, bez struje, vode, kupatila. O sebi ne mogu da brinu sami, niti su dovoljno stari da za sebe zarade hranu.
U dva braka izrodila ih je Rožajka Nermina Ledinić, i sada je u velikim problemima jer od očeva svoje djece nema nikakve pomoći.
"Tražili su od mene da ih dam u dom, ali nijesam mogla. Sa mnom su, pa kako nam bude", kaže Nermina.
Za slučaj šestoro djece znaju svi u Rožajama, socijalna služba izdavaja mjesečnu pomoć, humanitarne organizacije ih ne zaobilaze, ali sve to nije dovoljno da bi zdravo odrastali.
Posebno su sada zabrinuti pedijatri rožajskog Doma zdravlja, jer znaju da se šestomjesečna beba teško njivi u kolibi od oblovine koja nema nikakvu izolaciju, a da su u Rožajama temperature od novembra ispod nule.
"Znala sam u kakvoj su situaciji, ali od kada sam vidjela u kakvim uslovima živi šestoro djece, ne mogu da se smirim. Ta djeca pate", ispričala je “Vijestima” ljekarka pedijatrijske ambulante.
Nekoliko puta nosila je porodici Ledinić hranu i odjeću. Njima bi, apeluje ona, sada najneophodnije bilo da zimu provedu na nekom toplijem mjestu.
"Koliko god da lože, onu brvnaru ne mogu da zagriju, nema izolacije. Teško će i bez vode i bez struje. Nemaju mlijeko, a bebi je to jedina hrana. Vidjela sam kad je njih šestoro tri litra popilo za tren. Gladni su", rekla je ona.
Nermini Ledinić kuća je prije nekoliko godina izgorjela u požaru u Radetini. Tada su se preselili u grad i živjeli kao podstanari. Na veresiju je onda uzela brvnaru tri sa tri za 1.800 eura. Postavila je u šumi u blizini grada. Svakog mjeseca plaća ratu po 100 eura, a ostalo joj je da izmiri još 1.400.
U kolibi ima dva stara kreveta, komodu i stočić, a od socijalne pomoći ostane joj 70 eura.
Nermina djecu kupa u koritu, vodom koju donosi sa bunara. Za piće pozajmljuje od komšija koji su daleko.
"Nemam uslova za higijenu, ali se snalazim”, rekla je Nermina.
Šestoro djece i ova žena ustaju sa prvim svitanjem, a odlaze u krevet sa prvim mrakom, jer se svijeće pale samo za nuždu. Sve što se dešava između svitanja i zalaska sunca za ovu djecu je borba za opstanak. Nermina kaže da je navikla da živi u teškim uslovima, ali da djeca nijesu.
"Ne znam šta im treba. Sve. Hrana i odjeća. Ništa od toga ne mogu sama da im obezbijedim", kaže Nermina.
Dvoje kasni sa školovanjem
Nerminine najstarije kćerke od osam i 10 godina idu u drugi razred osnovne škole. Nijesu krenule na vrijeme, jer majka nije imala uslova da ih pošalje.
Desetak dana prvog polugodišta nijesu išle na časove. Bilo je hladno, pao je snijeg. Tri do četiri kilometra do škole nijesu mogle da prepješače jer nijesu imale zimsku obuću i garderobu.
"Ipak, nijesu loši đaci, jedna je razred završila dobrim, a druga vrlodobrim uspjehom", ispričala je Nermina.
( Aida Skorupan )