Nelević: Sve je isto kao prije 50 godina

Poznati crnogorski glumac Mladen Nelević biće sjutra u podgoričkom bioskopu "Cineplexx" na premijeri njegovog najnovijeg ostvarenja, filma "Gorčilo”. Film čiju režiju potpisuje Milan Karadžić, baziran na popularnoj komediji “Jesi li to došao da me vidiš" Mija Karadžića, odvija se u crnogorskom selu u ljeto burne 1968.

Glavne likove smještene u apsurdno komične situacije igraju Mima Karadžić, Dubravka Drakić, Boro Stjepanović, Emir Ćatović i Nelević koji je tim povodom pričao za "Vijesti".

Kako doživljavate premijere, nekim glumcima je to nužno zlo?

Fino je druženje, ne doživljavam to kao nešto teško.

Kakvo iskustvo je bilo igrati u "Gorčilu"?

To je svakom radost. Još je naša, crnogorska komedija. Fino smo se igrali i vrijeme nas je poslužilo, tako da smo u roku završili. I normalno, kad je komedija u pitanju, i mi se dobro igramo, imamo mogućnosti za improvizacije.

Po čemu se ova uloga izdvaja od vaših prethodnih?

Po tome što je druga uloga, ne znam što bih drugo rekao. To je crnogorska komedija a la Mijo Karadžić, bliska ostvarenjima kao što je "Đekna"...

To je ta boja, taj svijet, može se reći komedija mentaliteta, dijela Crne Gore tamo oko Šavnika, Žabljaka...

Radnja se odvija 50 godina unazad, ali može se dosta toga primijeniti danas?

Može sve. Isti su problemi, povezano je dosta. Ljudi su otprilike isti. Mislim da se u tim krajevima ništa promijenilo nije, kao da je vrijeme stalo. Mijenjaju se druge stvari, okolnosti, možda imaju mobilne telefone i drugačije komuniciraju, ali sve je otprilike tu negdje.

Koje su glavne karakteristike tog mentaliteta?

To je dublja priča, teško je reći ukratko. Manje su ljudi spremni za igru kao posebnu kategoriju, trudimo se da budemo umni i značajni, što nam oduzima dosta od igre koja je veoma važna u životu čovjeka. A mi nismo spremni na to, jer previše uozbiljujemo stvari, što čini mi se da ne bi trebalo. To je , recimo, jedna od odlika.

Nerazdvojni ste od Mime Karadžića, često ste u istim projektima.

Mi smo drugari od djetinjstva, igrali smo se tad, a i sad isto . Tako to prirodno dođe, u istom smo poslu. Sigurno ne radimo to zato što smo drugari, već cijenimo ono što ovaj drugi radi, to je osnovna stvar. A prijateljstvo je tu, naravno.

Da li više volite da ste pred kamerama ili na daskama pozorišta?

Zavisi od uloge, glumac ide za njima. Nema pravila, trčim i na jednu i na drugu stranu.

Imate li omiljenu ulogu?

Značajna mi je u prvom filmu "Pismo glava", naravno. Kao mlad glumac 83. godine sam dobio glavnu ulogu, to me preporučilo za dalje. Zato ću je uvijek pamtiti, otvorila mi je put i obezbijedila da postojim u ovom svijetu. A od ovih skorašnjih izdvojio bih onu u "Bokeškom D molu" za koju sam dobio Sterijinu nagradu. Ima ih dosta, svaka je draga na svoj način, teško je izdvojiti neku.

Koliko znače priznanja?

To su nagrade od struke, znače jer su vas primijetili, to je kao da vam neko da kompliment. Ništa posebno, nećeš da letiš previše, jednostavno je ugodno sjetiti se toga da je neko vidio nešto dobro u tome.

Na koji način se pripremate za ulogu?

Odem ovdje na selo (Ubli, Kuči), tu mi je mirno i tiho, nema stresova koje nose urbanije sredine. Radim oko vinograda, seoske poslove, malo čitam tekstove, dobro se osjećam i lagodno. Važno je da čovjek sebi napravi lagodan teren za taj posao. Glumački posao je igra, a ko nije dovoljno opušten, ne bi mogao da se igra. Bitno je da se organizujem, da se osjećam komotno, radim ono što volim, a u podsvjesti to pripremam.

Često putujete zbog posla, da li vam to teško pada?

Ne, gdje god odem imam prijatelje. Srećom, živio sam u onoj Jugoslaviji, pa imam drugare na sve strane i imam razloga da se radujem odlascima, ta promjena donosi svježinu.

Bez podrške države nema napretka

Evo u kratkom periodu izlazi par crnogorskih filmova, da li je to znak nekog napretka?

Ne vidim tu neki napredak, sve su to filmovi izuzetno niskog budžeta. Ovaj je nastao prije svega uz pomoć Vision Teama iz Beograda. Naša je tema, ali produkcijski više negdje drugdje pripada. Ne vidim pomak što se tiče čisto Crne Gore, nema ozbiljnog ulaska u filmske vode, finansijski gledano. Sve je to na mišiće rađeno. Ništa to ne znači dok neko ne prepozna da je film važna stvar za državu.

U jednom intervjuu ste rekli da ne vidite budućnost za umjetnike u Crnoj Gori?

Pa ne vidim dok to država ne prepozna prije svega, dok ne počnu da se izdvajaju ozbiljne pare. Jer do sad su bile izuzetno smiješne. To je koješta, ni dan snimanja se ne može pokriti sa tim. Uvijek se ljudi lično dovijaju. Ovo je čista slučajnost što sad imamo par crnogorskih filmova, ali se ništa nije pokrenulo. značajno.

Galerija

( Stefan Strugar )