Pavićević: Pregovore o povišici zaustavio je Đukanović

Predsjednik Sindikata prosvjete Zvonko Pavićević ocijenio je da je aktuelna vlast kreirala ambijent u kome ima korupcije, poručivši da ne vjeruje u obećanje vlasti da bi prosvjetari povišicu konačno mogli da dobiju 2016. godine.

On je u intervjuu za “Vijesti” poručio da su zaposleni skloni da se bune u toplini svojih domova, ali da nemaju hrabrosti da svoje nezadovoljstvo pokažu na uličnim protestima.

Pavićević je istakao da je Sindikat prosvjete najbolju saradnju imao sa bivšim ministrom Slavoljubom Stijepovićem, iako tokom njegovog mandata nijesu uspjeli da dobiju ranije dogovoreno povećanje zarada.

“Prosvjetni radnici nijesu adekvatno nagrađeni za svoj rad i nezadovoljni su tretmanom profesije. Sporazum o politici zarada u javnom sektoru iz 2011. predviđa da se, ako BDP bude 3,5 odsto, stiču uslovi za pregovore u vezi sa povećanjem zaradama. U međuvremenu su razni porezi opteretili standard zaposlenih, pa smo u maju počeli da tražimo povećanje zarada, a u skladu sa tim Sporazumom. Pregovori su bili dosta teški, pokušali smo da dokažemo gdje bi mogle da se pronađu uštede za povećanje. Međutim, razgovori su zastali nakon izjave premijera (Mila Đukanovića) da je neozbiljno da tražimo veće plate, te da o tome možemo razgovarati tek 2016. Poučeni ovim iskustvom, 2016. je samo obećanje, poput Sporazuma iz 2011”, kazao je Pavićević.

Nedavno ste, zbog takvog stava Vlade, organizovali i protest. Međutim, nije se mnogo radnika odazvalo. Zbog čega?

Prosvjetni radnici su najprije pokušali štrajkom upozorenja na početku školske godine i nedavnim protestom da ukažu na to da naša plata pokriva nešto više od pola potrošačke korpe, da je ispod zvaničnog prosjeka, ali su vlasti tvrde u stavu da ne žele o tome da razgovaraju.

Više je razloga za to što na protestu nije bilo mnogo ljudi. Prvi je svakako to što se zaposleni u Crnoj Gori teško odlučuju da budu dio bunta. Kad nezadovoljstvo treba javno iskazati, nedostaje lične i građanske hrabrosti. Ne znam da li je riječ o našem podaničkom mentalitetu, ili strahu da će izgubiti i ono što imaju. Već 20 godina slušam komentare koje ne mogu da shvatim, a to je da je 'dobro dok je i ovo što primamo redovno'. Uz to, znamo kako se veliki broj ljudi i zaposlio, pa im je bitno da to mjesto i sačuvaju. Ipak, sve ovo nije opravdanje za izostanak sa protesta.

Kritičari su skloni da kažu da se Sindikat prosvjete ponovo odvažio da traži svoja prava tek kada je Stijepović postao gradonačelnik Podgorice. Zbog čega su akcije Sindikata bile manje vidljive tokom Stijepovićevog mandata na čelu Ministarstva prosvjete?

Imali smo dobar Kolektivni ugovor, sa Ministarstvom smo rješavali aktuelne probleme zaposlenih. Tokom 2013. je više od 1.000 zaposlenih dobilo ugovor na neodređeno, neki su na to čekali godinama. Tu se otvarao prostor za manipulaciju, korupciju i političke nagodbe. Formirali smo mnogo zajedničkih komisija, koje su donijele niz značajnih zaključaka u vezi sa douniverzitetskim obrazovanjem. Obezbjeđivali smo djeci prosvjetara komplete udžbenika, stipendirali ih, slali po 1.000 ljudi na besplatne odmore. Uz to, Ministarstvo je uplaćivalo 450.000 eura u našu stambenu zadrugu, a bili smo uključeni u izradu svih zakona iz oblasti obrazovanja. Krivi smo što nijesmo uspjeli da povećamo platu, ali smo zato uspijevali na drugim frontovima. I da, Sindikat je tokom mandata Stijepovića bio najviše uvažen do sada.

Restriktivnim Zakonom protiv štrajka

Štrajk prosvejtara 2002. pokazao je da se na demokratski način može postići cilj. Može li se takav protest ikada više ponoviti?

Teško se može takav desetomjesečni protest ponoviti. Radili smo sa skraćenim radnim vremenom, imali čak i totalnu obustavu rada na nekoliko dana. Ali, 11 godina kasnije imamo užasno restriktivan Zakon koji zabranjuje bilo kakav oblik štrajka. To je nešto što nas sputava. I u tome smo daleko od razvijene Evrope. Prema važećem Zakonu o štrajku, minimum rada za prosvjetare je maksimum - moramo držati čas svih 45 minuta, uredno voditi evidenciju, sarađivati sa roditeljima, ispunjavati obaveze prema đacima i u vannastavnim aktivnostima. Sve to podsjeća na minimum procesa rada nekada u Kombinatu aluminijuma. Umjesto minimuma procesa rada, radili su 110 odsto, odnosno preko maksimuma.

Vlast i direktori škola odgovorni za korupciju u obrazovanju

Prosvjeta se u očima javnosti često označava kao oblast podložna korupciji. Šta mislite o tome?

Riječ je o padu društvenih vrijednosti u svim oblastima. Ambijent koji je kreirala ova vlast uticala je da ima tih pojava i u obrazovnom sistemu Crne Gore. Ipak, ne toliko koliko se u javnosti predstavlja. Jer sa jedne strane nas navode kao oblast podložnu korupciji, dok druga istraživanja označavaju obrazovanje kao oblast u koju građani imaju najviše povjerenja. Kad govorimo o korupcinoaškom ponašanju nastavnika, vjerujem da je riječ o pojedinačnim slučajevima.

Nažalost, to što naši direktori nijesu pravi ljudi na pravim mjestima, već partijski ljudi, dovodi do toga da oni nekad više vode računa o nekim drugim stvarima, nego o unapređenju vaspitno-obrazovnog sistema.

( Tina Popović )