Vječiti književni kalendar: Lolita, Onjegin i Džekil i Hajd
Kalendar u kome, umjesto pokušaja da se osmisli stvarnost koja nas okružuje, nastojimo da od nje pobjegnemo...
U ovom književnom kalendaru ređaju se događaji koji su se jednom desili, ali su sačuvali takvu moć i značaj da se ponovo i ponovo dešavaju, bez obzira šta se okolo zbivalo.
Zato i jeste vječiti književni kalendar, u kojemu je umjesto prošle godine, neka alterantivna godina, ne manje bogata događajima, ali kud i kamo osmišljenija.
1. januar: ROĐENDAN LOLITE ( Vladimir Nabokov:” LOLITA ”)
Dva svoja rođendana “ Lolita ”, koja je uspjela da na ovom svijetu proživi nepunih 18 godina, proslavila je sa svojim očuhom, Humbertom Humbertom. Za trinaesti rođendan očuh joj je darivao Anderesenovu „Pepeljugu“, a kroz godinu dana, za četrnaesti rođendan, Lolita je od očuha dobila skupocjen poklon - bicikl i „Istoriju američkog slikarstva“.
Kad je Lolita napunila petnaest godina, Humbert je pokupio sve njene stvari koje joj je ikad kupio i odnio ih u sirotište.
„Pričinjavalo mi je, ne znam zašto, veliko zadovoljstvo da je gledam kako se pentra s biciklom, to jeste kako se penje, pokreti njenih malih bedara, kad sjeda na njega i tome slično; ali moj pokušaj da oplemenim njen umjetnički ukus završio se neuspjehom: htjela je da zna da li treba smatrati farmera koji poslije ručka drijema na sijenu (slika Doride Li ), ocem sladostrasnog divljaka sa prednjeg plana i nije mlogla da shvati zašto ja tvrdim da su Grand Vud i Piter Gurd talentovani, dok su Redžinald Marš i i Frederik Uo neobdareni“.
4. januar: EKSPLOZIJA U KRABI (Mišel Uelbek: “PLATFORMA”)
Mišel Reno i njegova voljena Valeri , riješivši zauvijek da ostanu na Tajlandu, završavali su oproštajnu večeru sa svojim prijateljem Žan-Ivom , kad se iz susjednog bara čula eksplozija bombe ručne izrade, a ljudi u turbanima otvoriše vatru. Valeri je bila jedna od 117 žrtava tog terorističkog akta.
„Doći će dan kad će se čovječanstvo osloboditi od islama, ali će to za mene biti suviše kasno. Ja lično više ne živim :živio sam tokom nekoliko mjeseci što samo po sebi nije loše, ne može se svakog momenta tim hvaliti. Avaj, odsustvo želje da se živi ne dovodi automatski do nastajalja želje da se umre”.
5. januar: HEROINA “POEME BEZ HEROJA”, VIDJELA U OGLEDALU SVOJU PROŠLOST I BUDUĆNOST (Ana Ahmazova: ”POEMA BEZ HEROJA” )
U ruskoj tradiciji je ostao spomen kako je djevojka uoči Bogojavljenja u ogledalu vidjela svog mladoženju. U književnom nasljeđu, na primjer kod Žukovskog, taj mladoženja kojeg je djevojka vidjela u ogledalu uoči Bogojvaljenja, bio je mrtav. U poemi Ane Ahmatove maskarada trineste godine koja se odražavala u ogledalu su lageri iz trideset sedme.
„Slično u ogledalu u strašnoj noći /Samo besni, ne želeći sebe da spozna, čovek /. A na obali od legendi sazdanoj /Približava se , ne kalendarski / Nego živi Dvadeseti vek /“.
10. januar: U PRISUSTVU SVJEDOKA, EDVARD HAJD SE PREOBRATIO U HENRIJA DŽEKILA (Robert Luis Stivenson :“Strašna istorija doktora Džekila i mistera Hajda“
Poslije nekontrolisane transformacije u Hajda, doktor Džekil je najprije bio primoran da pozove u pomoć doktora Lenona kako bi povratio sopstveni oblik. Otprilike kroz nedelju dana kad je materijalozovan pomoću tajne tinkture, Hajd je ponovo okončao sa Džekilom koji ga je materijalizovao, a zatim i sa samim sobom.
„Shvatio sam da moram među njima izabrati jednom zauvijek..<....>
Izabrati Džekila značilo bi odustati od onih pohotnih sklonosti koje sam ranije tajno podsticao i koje sam u posljednje vrijeme navikao da zadovoljavam do beskonačnosti. Izabrati Hajda , značilo bi odustati od hiljadu interesa i njihovog zadovoljavanja , najdenom i zanavijek se pretvorti u običnog, od svih prezrenog otpadnika. Izgledalo je da je izbor bio težak, ali na vagu je trebalo dodati još jedno razmišljanje: Džekil je bio predodređen da mučenički strada u plamenu uzdržavanja istovremeno kad Hajd nije mogao ni naslućivati čega se morao lišavati.
14. januara: EVGENIJE ONJEGIN JE UBIO NA DVOBOJU VLADIMIRA LENSKOG ( Aleksandr Puškin: “Evgenij Onjegin„)
„Onjegin zapuca...Čas sudbine je kucnuo.Ćuteći klonu pištolj.“
(Nastaviće se )
( Branko Rakočević )