Kaiševi iz Pljevalja osvajaju region
"Sve sam stvorio svojim radom, nikakve kredite nijesam koristio. Ne zanima me novac, zanima me cilj", poručuje Džervin Hodović
Braća Džervin i Imar Hodović već petnaest godina predano rade na ostvarenju svog sna da od male obućarske radnje u centru grada stvore prepoznatljiv porodični posao, koji će im obezbijediti pristojan život.
U tome su uspjeli, pa je Džervin danas uspješan proizvođač Dandi kožne galanterije, i jedini proizvođač kaiševa, novčanika i tašni u Crnoj Gori. Imar je jedan od najboljih pljevaljskih obućara, koji je zanat naučio od svog starijeg brata.
U njegovoj radnji u centru Pljevalja sve je besprekorno, što je rijedak slučaj kada je u pitanju ovaj tip zanatske radionice.
"Obućarstvom sam se počeo baviti sasvim slučajno u obućarskoj radnji mog tetka Ahma Sofovića, kada su mnogi mladi ljudi smatrali da im je ispod nivoa raditi takve poslove. Nije me u potpunosti ispunjavao taj posao jer u njemu nijesam mogao da pokažem sve što znam, iako sam u međuvremenu otvorio svoju radnju. Shvatio sam da jedino u nekom segmentu proizvodnje mogu da ispunim svoju znatiželju. I onda sam slučajno prodavajući kaiševe drugih proizvođača u mojoj radnji, odlučio da počnem da proizvodim kaiševe“, kaže tridesetsedmogodišnji Džervin.
Svaki cent zarđenog novca u obućarskoj radnji ulagao je u izgradnju male radionice u pljevaljskom selu Odžak, gdje je kupio parče zemlje.
"Sve sam napravio od svoga rada, nikakve kredite nijesam koristio. Ne zanima me novac, zanima me samo da postignem svoj cilj koji će neko, ko sve ovo naslijedi dograđivati. Smatram da se u jednoj generaciji ne može napraviti novac. Ljudi moraju biti svjesni toga“, kaže Džervin, čiji su kaiševi postali brend u Crnoj Gori i regionu.
Da se stvarno radi o kvalitetnim proizvodima govori i podatak da Džervin na sve svoje proizvode daje garanciju od pet godina. Namjerava da se uskoro oproba u proizvodnji cipela, ali to kako ističe neće biti glavna preokupacija.
"Planiram da uradim jedan ili dva modela muških kožnih cipela. Samo mi jedna mašina nedostaje, ostalo sve imam“, rekao je Džervin.
On u svojoj radionici zapošljava tri radnika. Uskoro će primiti još dva, a kada bi povećao kapacitete, za šta mu je potreban novac, uposlio bi najmanje još toliko radnika. Smatra da država treba da pomogne u obuci radne snage, jer je kako tvrdi potrebno najmanje godinu da bi se obučio radnik da samostalno obavlja ove poslove.
"Zanatstvo je jedina grana u kojoj Crna Gora može intenzivno da se razvija. Došlo je vrijeme kada se mladi ljudi sve više okreću zanatskim poslovima jer je došao kraj brzim i sigurnim parama“, rekao je Hodović.
Njegov radni dan traje najmanje 14 sati, što je, smatra Džervin Hodrović, i jedan od razloga zbog kojeg je porodični biznis izuzetno uspješan.
Unaprijed rasprodata kompletna proizvodnja
Kompletnu proizvodnju preko 100 vrsta muških i ženskih kaiševa unaprijed je rasprodao, a uskoro namjerava da u Sarajevu otvori prodavnicu veleprodaje i maloprodaje. Kaiševe i druge proizvode izrađuje od najbolje kože koju nabavlja u Turskoj. Ostale djelove, od najrenomiranijih svjetskih proizvođača.
"Nosio sam u Tursku našu kožu na analizu. Ja uvozim kožu koja je i iz Izmira preko Republike Srpske i Italije došla u Tursku. To je stvarno besmisleno, ali za sada drugačije ne mogu. Ako si kreativan u nečemu država bi trebalo da ti pomogne bez obzira šta proizvodiš”, smatra Hodović.
Država se ne brine previše za preduzetnike sa idejama
Hodović ističe da država ne pruža adekvatnu podršku preduzetnicima koji imaju dobre ideje i kvalitetan proizvod.
"Da mi neko da pedeset ili sto hiljada eura, čudo bih napravio. U segmentu proizvodnje kaiševa došao sam do savršenstva. Počeli smo da proizvodimo i muške novčanike i torbe koji su vrhunskog kvaliteta“, ističe stariji Hodović, koji osim menadžerskih radi i sve druge poslove u procesu proizvodnje.
Galerija
( Goran Malidžan )