Konsultovati struku umjesto rada u potaji

Kad si zvezda, sele moja,/

Da si među zvezdicama,/

Među svojim, sele moja,/

Milim sestricama. Branko Radičević Dobri ljudi mi posljednjih dana uporno serviraju priče o najavljenoj rekonstrukciji Zetskog doma - priče od kojih mi se - ledi krv u žilama.

Ništa nas ne smije iznenaditi! - to je naša deviza, odavno — Ali 'ade - što bi rekao Darko Šuković - bez obzira na gotovo nepostojeće granice očekivanih ishoda - realnih ishoda, da se razumijemo - svaki put se iznova iznenadim neslućenom dubinom ponora u koji je poletio naš autobus - kojega od milošte zovemo CG (samo da ne bude poslije da je Miško jedini krivac itd.).

Pominju se i neka vrlo konkretna imena, naravno, sve su to redom naše stare prijateljice i naši stari prijatelji - ali ne bih da pogriješim, ovom prilikom, ili da se slučajno ogriješim o nekoga, ne daj bože - pa da se poslije nađem u obavezi da se izvinjavam. Ovoga puta ću stvar odraditi profesionalno. Moram, za početak, da iskopam i prostudiram tzv. tendersku dokumentaciju i sve te odluke i ugovore redom, da napišem par emailova, da postavim par pitanja itd. - a to će potrajati, ako uzmemo u obzir da su praznici i da ljudi koji rade u državnim službama neće biti prisutni na svojim radnim mjestima - što fizički, što duhom - barem do 15. januara.

O Zetskom domu sam pisao davne 2006. godine (i tada je povod bila planirana rekonstrukcija - koja nije realizovana, moram naglasiti - propale su, drugim riječima, one silne norveške pare - 312.000 eura) - pa bih vas ovom prilikom samo podsjetio na neke važne povijesne činjenice koje sam tada iznio.

Naime, istoga dana kada je donijeta odluka o izgradnji Zetskog doma - bilo je to 23. februara 1884. godine - formiran je i Odbor za izgradnju. Odbor je 1. marta - šest dana kasnije - objavio Proglas koji je potpisalo 28 najuglednijih ličnosti političkog establišmenta i intelektualnog jezgra tadašnjeg kulturno-prosvjetnog života Cetinja i Crne Gore.

U Proglasu, između ostalog, stoji i ovo:

"Pomozite sada da se pod Lovćenom podigne Zetski dom koji će biti kolijevka prosvjete u Crnoj Gori. Pritecite, pa pripalite Luč prosvjete, koja će da se uždi u Zetskom domu, da jasnom svjetlošću rasvijetli Crnu Goru da blagom toplotom svojom razgrije i uznese srca svih nas."

Luka Milunović, teatrolog, govorio je - gostujući na radiju Slobodna Evropa sredinom aprila te 2006. godine - i o Zetskom domu. Tom prilikom je citirao dio iz pomenutog Proglasa kojim se poziva crnogorski narod da dobrovoljnim prilozima pomogne izgradnju Zetskog doma:

"Po čem Zetski dom ne može i ne smije biti svojina nikakvog privatnog društva, nego cijelog crnogorskog naroda. Zato je pravo da ga narod i podigne. Zetski dom će biti prvi istočnik iz kojega će moći crpiti duhovno piće svaki Crnogorac koji bude težio za svestranijem razvitkom uma i srca, za što društvo se uzda da njegov glas neće ostati glas onog što vapije u pustinji, nego da će naći toplog odziva u grudima svakojega svjesnoga Crnogorca."

Aktuelnu priču o rekonstrukciji Zetskog doma trebalo je udarit na sva zvona, trebalo je oformiti Odbor za rekonstrukciju, trebalo je pozvat kompletnu CG struku da se izjasni po pitanju programa rekonstrukcije, trebalo je štampati publikaciju o Zetskom domu - gdje bi povijest same građevine bila dostojno prezentovana, trebalo je napraviti izložbu - i nadasve - trebalo je raspisati konkurs i prezentovati pobjednički idejni projekat rekonstrukcije - a ne da se igraju bezvezne igrice iza scene, u mrklom mraku - s našim parama.

Ako je neko spreman da javno iznese vlastita iskustva po pitanju procedure tzv. "Nabavke usluga izrade projektne dokumentacije - Glavni projekat rekonstrukcije Kraljevskog pozorišta "Zetski dom" Cetinje" - s tim da je veliko pitanje ko se, kako, i kad konkretno bavio izradom idejnog projekta - koji je morao prethoditi izradi glavnog projekta, čak i u CG - neka se ne ustručava da pokuca na adresu borislav.vukicevic@ vijesti.me - vrata su širom otvorena.

Osjećam, života mi, da će me opet glava zaboljet od Zetskog doma - kao i 2006. godine - pa rekoh - 'Aj' malo da prošaltam TV kanale - nisam odavno.

Kad tamo - reportaža sa zasijedanja Skupštine Crne Gore.

To mi daj!

Ranko Krivokapić - u životnoj ulozi - u ulozi profesorice biologije u ranom klimakterijumu - sikće na predstavnika jednog od opozicionih poslaničkih klubova.

— Ne obraćajte se premijeru! Nije dozvoljeno obraćanje premijeru! Obraćajte se meni! Aha, ovo je tzv. Premijerski sat - 'Aj' baš da vidim... — Evo, izvinite gospodine predsjedniče, evo, obraćam se vama - kaže predstavnik - i tu pada rez.

Vrlo efektno. Montažer zna svoj posao.

Jasno je što bi se dešavalo kada bi predstavnicima poslaničkih klubova bilo dozvoljeno da se u Skupštini direktno obrajaćaju premijeru. Bilo bi tu svega i svačega, naravno - i mada ne sumnjam da bi se premijer s lakoćom, kao i uvijek do sada, odbranio od svih napada vrlo preciznim i ubitačnim kontranapadima - bolje je pustiti đavola da miruje.

Šaltam dalje...

Evo ga opet premijer - nevjerovatno! - ovoga puta u tradicionalnom, vrlo ugodnom, prednovogodišnjem razgovoru sa Šukovićem. Za razliku od predstavnika poslaničkih klubova, koji nisu u prilici da se direktno obraćaju premijeru - Šuković jeste u prilici - ali daleko od toga da je Šuković neko ko bi pokušao da iskoristi tu priliku.

Šaltam dalje...

Grupica viđenijih intelektualaca, nadstranačko -nezavisne provinijencije, uljudno i nadasve konstruktivno raspravlja o aktuelnim pitanjima sa društveno-političke scene. Imamo voditeljku i goste - dvije vrlo elokventne dame i dva vrlo elokventna gospodina (od kojih je jedan pljunuti Lenjin) - ali se ne osjeća to nešto... osjeća se zapravo da te dame i ta gospoda nisu niti u poziciji, niti u stanju da bilo što učine po pitanju problema o kojima govore, nažalost.

Nazad na Šukovića i premijera - premijera koji jeste u poziciji, a jeste i u stanju - samo što mu, trenutno, nije nešto do rješavanja problema o kojima govore pomenute dame i pomenuta gospoda - problema poput užasnog stanja u CG zdravstvu, otrovnog vazduha u Pljevljima, strahovitog procenta nezaposlenih u CG itd.

Poslije nekih minut-dva, kada sam osjetio da je premijer neozbiljan, da žešće improvizuje - da na licu mjesta smišlja što će reći - što svakako ne priliči jednom premijeru — Ali 'ajde - što bi rekao Šuković - sjetio sam se drevne vještine u koju me svojevremeno uputila moja pokojna baba: gledaš TV, ide neka priča - na primjer o recentnim dostignućima na polju fizike subatomskih čestica - ali ne pokušavaš da se ufuraš u priču, samo gledaš ljude - i razmišljaš o tim ljudima - o njihovom fizičkom izgledu, o odijevanju, o manirima, o signalima koje šalju tijelima, o njihovim seksualnim preferencijama itd.

Gledaš TV - ali se ne truješ TV-om - samo gledaš slike - to je ta vještina.

Ako za minut-dva "gledanja TV-a" utonete u san - vaše poznavanje te vještine je na sasvim zadovoljavajućem nivou.

Da budem iskren, nešto mi se nije pisalo o arhitekturi, tj. o Konkursu za izradu idejnog arhitektonsko-urbanističkog rješenja za rekonstrukciju objekta "Stara škola" u Tivtu. Crnogorska arhitektura mi na nos izlazi u posljednje vrijeme - čak i pomisao na crnogorsku arhitekturu, a pogotovo na (pojedine) crnogorske arhitekte - baca me na dno okeana.

Na obećanu temu (možda) u narednom broju... ne zamjerite mi, molim vas, nije meni lako.

( Borislav Vukićević )