Zdravko Čolić prvi honorar zaradio u Baošićima

Od svih gradova one Jugoslavije, Podgorica se najviše promijenila. Stalno se nešto gradi, kad god dođem drugačije izgleda, a sad liči na južnoitalijanske gradove

249 pregleda4 komentar(a)
02.01.2015. 15:53h

Najveća regionalna zvijezda Zdravko Čolić prve muzičke korake veže za Crnu Goru, jer je prvi pjevački nastup imao u Baošićima, kod Herceg Novog, pa je tu zaradio i prvi honorar.

Gotovo da je danas nezamislivo da doček Nove godine njegovih hitova, bilo da ih on pjeva, ili su na repertoaru drugog izvođača. Iako je protekle dvije Nove godine dočekivao u Crnoj Gori - 2012. na trgu u Budvi, a prošle u hotelu “Palas”, ove je Čola pjevao na Zlatiboru.

"Svi vole Zlatibor. Često idem i ja zimi i ljeti tamo jer volim da šetam. Čuo sam da dolazi dosta ljudi iz Crne Gore”, priča Čolić.

I dok je nekad volio da za novogodišnje praznike ne radi, posljednjih decenija to se desi svega jednom u tri četiri godine.

"Posljednji put nijesam radio za novogodišnje praznike prije četiri godine. Mislim da je bolje da se za Novu pjeva, jer čovjek i ne zna šta bi drugo radio za taj praznik. Mada, mogu i da ne radim. Nekad, kad sam živio u Sarajevu volio sam da ne radim za Novu. Tada se za taj praznik nije radilo tako često. Dočeci su bili organizovani po hotelima, to je bilo moderno kao sad proslave na trgovima. Imao sam vikendicu blizu Sarajeva, ispod Bjelašnice i volio sam da odem tamo. Obično u tom periodu padne snijeg, sredimo se, napravimo švedski sto sa obaveznom sarmom i dočekamo Novu uz kamin”, prisjeća se on.

Čolić proslavlja 45 godina na sceni, a i poslije toliko vremena uspijeva da pravi velike koncerte za koje se traži karta više. U posljednje vrijeme, kako i sam kaže, radi samo grandiozne koncerte, a dok mnogim svjetskim zvijezdama nije pošlo za rukom da napune ni manje prostore, Čola je pred kraj 2014. beogradsku Arenu napunio dva puta i to bez problema.

“Bila je priča da zbog prijatelja i ljudi koji nijesu došli na ova dva koncerta, napravimo i treći. Kako to nijesmo napravili odmah nakon nekoliko dana, prošla nas je ta energija” kaže on.

Odlučujućim faktorom za uspješne koncerte smatra brojne hitova koje je snimio tokom karijere.

"Imam više od 250 pjesama, pa ima njih dosta koje ljudi znaju i vole. Mislim da su duga karijera i pjesme najbitniji za uspješne koncerte. Ljudi vole izvođače koji su iza sebe ostavili dosta pjesama, a i na koncertu je ozbiljnije kad dođeš kod nekoga ko traje, nego kod pjevača koji je popularan zbog svega nekoliko hitova, a ostale pjesme još nijesu zaživjele”, smatra on.

Čolić obećava da će u okviru turneje “Vatra i barut” na kojoj promoviše istoimeni album, posjetiti Crnu Goru. Obećava koncert na otvorenom, a posebno bi želio da pjeva u Podgorici gdje je posljednji put nastupio baš na dočeku.

"Novogodišnje svirke nijesu koncertne svirke. Bacaju petarde, pa ne mogu da se skoncentrišem. Često je problem i sa vremenom - gledaš hoće li kiša. Te godine u Podgorici padala je sitna kiša, tako da to ne mogu računati kao pravi koncert, više je bio veseli nastup. Različito je kad je koncert, pa dođe tvoja prava publika, scenski se to drugačije uradi i duže traje. Nadam se da ćemo krajem proljeća ili na ljeto tako nešto prirediti u Podgorici", obećava Čolić.

Sa albuma su se odmah izdvojile numere za koje je snimio spotove, a Čolić priznaje da muzičare nekad iritira to što se danas muzika više gleda nego sluša.

"Ljudi koji se bave muzikom manje razmišljaju o spotovima, nego o samoj muzici. Gledam da napravim što bolju muziku, ali da bi zaživjela mora imati spot. Bez veze je to što pjesma, ako ima dobar spot prođe bolje, a ako nema gore. Muzika je u tom slučaju u drugom planu, a kako će video da izgleda, zavisi od režisera. Mada, desi se da pjesma sama i bez spota prođe dobro. Prosto je publika prepozna".

Album je najavio pjesmom "Što ti dadoh" koja podsjeća na sevdalinke, a Čolić navodi da je odrastao i uz taj muzički žanr.

“Tu pjesmu ubistveno izvodim u posljednje vrijeme”, priznaje on i dodaje:

“Nama je u krvi sevdah i pjesme koje podsjećaju na tradicional svi volimo da čujemo i po kafanama. To živi u našoj svijesti i od toga ne možemo pobjeći. I ja se nekad u kafani, pošto znaju da sam iz Bosne i čim sjednem krenu sa sevdalinkama, malo uključim. No, ova pjesma nije klasična sevdalinka, a bila je zgodna da bude prvi singl, jer odudara od mog rada. Drago mi je što smo sa njom krenuli, dugo nijesam imao numeru koju svi na koncertu pjevaju. Ona je poput “Ti možeš sve”, “Pjevam danju, pjevam noću”, koje masa pjeva od početka do kraja".

Na posljednjem albumu Čolića je pjesma posvećena njegovom rodnom gradu, autor je Bajaga, po stihovima pjesnika Duška Trifunovića. Nedavno je nastupio u Sarajevu, a kako ga danas vidi, opisuje:

"Sarajevo je grad koji se mijenja. U njemu sam odrastao i volim ga. Svaki grad se promijeni kad se promijene i ljudi. Na promjene u Sarajevu uticao je i taj nesrećni rat, pa je bilo više iseljavanja. Kad dođem u Sarajevo, sve manje ljudi poznajem. Pošto sam estradni umjetnik mene prepoznaju, ali ja mnoge ne. Ono što je najbitnije, duh po kome je grad bio prepoznatljiv mu se vraća, postoji taj pozitivan humor i način obraćanja. Sve je bolje nego što je bilo. Građevinski se nije toliko promijenio, vjerovatno shodno budžetu".

Legendarni muzičar je imao priliku da napravi i svjetsku karijeru. Na pitanje, da li žali što je nije iskoristio, odgovara:

“Krenuo sam u Njemačku gdje su mi nudili veliku platu, ali kako sam ja patrijahalan - mama, tama, brat, Sarajevo - a karijera mi je i ovdje pozamašno krenula i nije mi trebala ta velika plata. Tako ne ostah u Njemačkoj, već sam izašao iz te priče, vratio se, radio ovdje. To je bilo vrijeme kada sam morao da se preselim vani da bih napravio nešto, a ja nijesam bio spreman da zbog karijere živim u Hamburgu ili Minhenu”, priznaje Čolić koji smatra da ni sada nije kasno za svjetsku karijeru.

"Mogao bih da napravim singl koji bi bio na nekoj listi. To bi bila obična muzička ideja, može čak i neki “Gangnam Style”, hitić, ili pak ozbiljna pjesma da se pokaže glas, ali da bude jedna i na nekoj listi", dodaje on.

Rijetko koja Ćolićeva pjesma je prošla je neopaženo. Među više od 250 koje je snimio, ima nekoliko omiljenih.

"Mnoge su mi drage i rado ih izvodim, a svaka ima svoju priču. “Sinoć nisi bila tu” Kemala Montena mi je prva u karijeri kao solo izvođaču, kada nijesam ni razmišljao da mogu da osvojim neku nagradu. Otvorila mi je put i sa njom obično otvaram i koncerte. Izdvojio bih i numeru “Pjesmo moja” na tekst Jove Jovanovića za koju je muziku radio Kornelije Kovač. To je poruka ljubavi i mira ljudima, veoma altruistična i pozitivna, nju uvijek treba na koncertima pjevati na kraju”, zaključuje Čolić.

Želi da uradi pjesmu "Lijepoj" Breni

Na posljednjih nekoliko albuma, i Čolić se uključio kao autor, ali ne razmišlja o tome da pjesme radi za druge izvođače.

"Melodije ne pišem zato što mislim da sam dobar kompozitor, već u nedostatku pjesama, krenem od svojih. Čekam, i ako ne dobijem dobru pjesmu, onda neku od ovih što sam sam uradio stavim na album. Više volim da dobijem pjesmu koja je bolja, nego svoju lošiju da stavim. Nijesam razmišljao o sebi kao o autoru koji bi radio za druge. To što imam, iskoristim. Jedino bih volio da uradim pjesmu, kako je ja zovem, Lijepoj Breni. Dobri smo prijatelji odavno, a jednom, kad smo se sreli u avionu, otpjevao sam joj pjesmu koja joj se dopala. Ona je kasnije napravila CD sa raznim drugim autorima, a ja sam tu kompoziciju za sebe ostavio. Ali je ostala priča da radim za nju”, otkriva Čolić.

Ako će ćerke u muziku, podržaću ih

Čolić ima dvije ćerke Unu i Laru, a kada bi nastavile njegovim stopama, pjevač obećava da bih ih podržao.

"Vole muziku i muzikalne su, pogotovo mlađa. Ako neko ima veliki dar, onda je božiji grijeh ne ispoštovati to, bez obzira da li je to za žensku osobu težak posao. Ja ću prepoznati kod ove starije da to nije to, ali može kasnije razvije talenat. Čini mi se da je mlađa talentovana, i da će uspjeti, otvorena je, ima i dara za scenski nastup. Vidjećemo kako će se ponašati, ali ako izrazi želju da se bavi muzikom, podržao bih je. Pokušavam da ih kroz klavir nafatam i procijenim njihov talenat. Mislim da ne treba djecu gurati u te vode po svaku cijenu, pogotovo ako im se tata time bavio, ne moraju i djeca”.

Galerija