A sad - ulizivanje

Prvi dojam nakon objave rezultata (hrvatskih) predsjedničkih izbora jest da je, u odnosu na prošle izbore, prosvjedno glasovanje ipak prevladalo nad apatijom. Pogrešno sam predviđao slabiji odziv nego na prošlim izborima. Na njima se natjecalo 12 kandidata pa, iako je među njima bilo i nekoliko političkih “klonova“, lepeza ponuđenih opcija bila je šira nego na ovima. Ispalo je da je odziv bio na razini prošlih izbora, pri čemu je apsolutno najveće iznenađenje broj glasova koje je dobio Ivan Sinčić, a koji se, sudeći po onome što je pokazao u kampanji, ne mogu interpretirati drukčije nego kao prosvjedni glasovi protiv kompletnog sadašnjeg političkog establišmenta.

Sinčićev rezultat ipak ne predstavlja siguran kapital za parlamentarne izbore. Dovoljno je prisjetiti se da je Boris Mikšić prije deset godina dobio stotinjak tisuća glasova više od Sinčića danas, ali da je tadašnji prosvjedni fenomen trajao kratko, slično kao npr. Laburisti na jednim parlamentarnim izborima. No pozitivno je da je ekipa oko Sinčića uspjela nametnuti neke teme poput deložacija ili ovrha, o kojima će morati voditi računa i Vlada i svi budući kandidati na parlamentarnim izborima. Loš Kujundžićev rezultat pokazao je da je potencijal konzervativne opcije do sada ponuđene izvan HDZ-a sužen na šest postotaka i da se reciklažom starih kadrova tu ne može ponuditi alternativa.

Ivo Josipović, iako relativni pobjednik prvog kruga, realno je njegov relativni gubitnik. Čini se da je preležerno ušao u kampanju. Nadmoćna davna pobjeda nad Bandićem, koja je ustvari bila unutarpartijski obračun, nije isto kao sraz s kandidatom ujedinjene oporbe, pogotovu kad si kandidat krajnje neuspješne vladajuće koalicije, kao Josipović danas.

Aritmetičko zbrajanje prije drugog kruga, naravno, ne funkcionira potpuno, ali razumno je pretpostaviti da će od Kujundžićevih šest postotaka, više od polovice izaći na izbore i u drugom krugu i dati glas Grabar-Kitarović. Time ona ima realnu startnu prednost. Dvije su nepoznanice o kojima ovisi konačna pobjeda. Prva su glasači Ivana Sinčića, druga glasači koji nisu izašli u prvom krugu. Na prošlim izborima odziv je u drugom krugu bio šest postotaka veći nego u prvom, što će se vjerojatno ponoviti i 11. siječnja.

Oboje kandidata morat će se u sljedeća dva tjedna ulizivati glasačima mladića koji nije pokazao najbolje razumijevanje političkog sustava, pazeći pri tome da ne demotiviraju svoje tradicionalno biračko tijelo. Medvjeđu uslugu Josipoviću već je učinila Milanka Opačić koja je pri prvom javljanju iz Josipovićeva izbornog stožera izvrijeđala Sinčića da je “šarena laža“, što nije ostalo bez replike. Vidjet ćemo uskoro kako će stožeri dvoje kandidata razraditi strategiju i prema glasačima koji nisu izašli u prvom krugu. Grabar-Kitarović morat će oštrije naglašavati razliku spram trenutačne vlasti, a kandidat Josipović više se distancirati ne samo od Vlade nego pomalo i od samoga sebe iz prvog mandata. Šanse za pobjedu su pola-pola, a čini se da bi prvi put u hrvatskoj povijesti televizijska sučeljavanja mogla biti presudna.

(vecernji.hr)

( Nino Raspudić )