Sprdnja od raspodjele

Najbolji ili najgori primjer zloupotrebe povjerenja i sredstava u Crnoj Gori je raspodjela dijela prihoda od igara na sreću. To radi Komisija za raspodjelu sastavljena od likova iz javnog sektora i dičnih predstavnika nevladinih organizacija.

Najmanji im je zajednički imenilac ljubav prema tuđim parama, mogućnost da pomognu i naplate svoj rad u Komisiji i totalna gluvoća na sve što je moralno i normalno.

Pisao sam o Prevari i društvu i ranije. Na jedno uvo uđe, a na drugo izađe. Pomilovao ih, zagrlio, ošamario ili pljunuo njima je sve jednako. Trpe sve. Dok ima para. Da se čupne. I dok je ovakvoga naroda koji sve to vidi i ćuti.

Svaki građanin ima pravo da pita kako se troše njegove pare. Svaki građanin može da ostvari uvid u sve papire, zapisnike i izvještaje u vezi ove, a i svih raspodjela iz budžeta.

Da bi se uvjerio u kvalitet sprdnje od raspodjele, prije godinu i po dana sam pokušao i na kraju ostvario svoje pravo da saznam ko to i kako troši moje pare koje uredno dajem u državni budžet.

Predsjednik Komisije se, kao vjeverica, krije iza lažne mail adrese na sajtu, a uplašene službenice u arhivi ne smiju da zaprime Zahtjev. Tek poslije dva otvorena pisma javlja se Rješenje po kojem mi se odbija pravo da saznam.

Pišem pisma Agenciji za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama, Ombdusmanu, Upravi policije i Agenciji za borbu protiv korupcije. Od Komisije stižu dvije-tri brljotine a potom i drugo Rješenje kojim mi se odbija pravo.

Nakon ovoga, Upravni sud donosi presudu po kojoj imam pravo na uvid u traženu dokumentaciju, a predsjednik Komisije konačno to potvrdjuje svojim potpisom na predmetnom Rješenju. Tako ja, poslije godinu i po dana upornog pisanja i obilaženja ostvarujem svoje pravo.

Pišem da ohrabrim sve one koji sumnjaju u regularnost ove raspodjele, prije svega u postojanje fiktivnih nevladinih organizacija, one kojima su sumnjiva iznenadna i enormna bogaćenja predstavnika NVO, one koji znaju za spregu interesno povezanih državnih službenika i NVO aktivista da ostvare svoje pravo na pristup ovim informacijama. Kada se uvjerite u istinitost i opravdanost svojih sumnji, na vama je da odlučite hoćete li ili nećete prijaviti lupeštinu.

( Aleksandar Dedović )