Minimalizam

Izgleda da je aktuelna vlada odabrala jedan sasvim nov i zanimljiv pristup sopstvenom poslu. Manje je više. Kada je to govorio časni Ludvig Mis van der Roe. Manifest minimalizma.

Ta moćna krilatica bila je glogov kolac zaboden u srce vaskolikog kiča. Kakve to ima veze sa crnogorskom vladom? Tamo niko nije ni čuo za velikog Misa, a i nisu pretjerano gadljivi na kič, naprotiv. Posljednjih mjeseci dešava se neobičan, vladalački minimalizam. U aktuelnoj vladi, naime, trenutno nema ministara zdravlja, prosvjete i kulture. I izgleda da to niko i ne primjećuje.

Posebno ne - premijer. Možda odsustvo kao takvo postaje najjača kadrovska strategija u vladajućoj crnogorskoj nemenklaturi. Možda premijer vjeruje da će vlada biti najbolja i najučinkovitija kada ne bude imala nijednog ministra. Da on bude sve. Kao hidra: premijer sa dvadesetak glava, a svaka “pokriva” po jedan resor. Da li bi to neko uopšte primijetio? Kad bi Crnogorci shvatili da je nešto neobično sa vladom, i da li bi to ikada shvatili. I ne samo sa vladom: taj virus minimalizma širi se kao ebola, ne bilo primjenjeno.

I ANB, tajna policija, nema prvog čovjeka. Izgleda da se i ta institucija uklapa u vladajući minimalizam, reklo bi se da joj premijer sada više vjeruje. Recimo, a to nije nezanimljivo pitanje, makar za nas, laike - ko sada, u međuvremenu, u tom interregnumu, upravlja tajnom službom? Nije to baš beznačajna organizacija u bilo kojoj državi. Ima određene moći i ovlašćenja. Ko sada raspolaže tim korpusom moći? Ko kontroliše to “raspolaganje”? Ili je i tu kao sa ministarstvima, isti teatar: važan je premijer, ostalo su samo glumci.

Ministar zdravlja je podnio ostavku (kao moralni čin, kako to ovdje vole da kažu, iako bi mnogo moralnije bilo da je problem izbjegnut), a, nakon toga nije se desilo ništa. Komisije, istrage, prebacivanje loptice sa ovoga na onoga... Ništa. Nikakvo razrešenje, ničija odgovornost. Kao da je ta ostavka - pokrila sve. Uzgred, ne vjerujem da su zloglasne bakterije po crnogorskim bolnicama čule za ministrovu ostavku, pa su i dalje tamo gdje su bile. Sa bakterijama nije kao sa ministrima - nije dovoljna ostavka. Njih se mora tretirati - higijenskim sredstvima.

Kultura, ah, kultura. Sve je isto, samo njega nema, ili kako već ide ona pjesmica. Ministar je odavno nestao, nabavio je motor, možda je završio sa Noćnim vukovima, ko zna? A ministarstvom prosvjete više ne mora upravljati niko. Otkad imamo jezik u kome ništa nije pogrešno, nema više nepismenih.

Tajna policija? Ovakav odlazak prvog čovjeka ANB-a samo potvrđuje autoritarnu prirodu crnogorskog režima. Kad se Gazdi ne sviđa kako neko radi, nema toga ko ga može spasiti. Ni naklonost saveznika, ni povjerenje sa ozbiljnih međunarodnih adresa. Tražio dozvole Vrhovnog suda za prisluškivanje? Nije prisluškivao zapadne diplomate? Htio da skloni “ruske ljude”? Radio po zakonu? Pa što se čudi? Moć ove vlasti počiva upravo na suprotnim manirima. Ako se radi po zakonu, zatvori će brzo biti puni... Tako da oni uvijek lako odaberu. Uzgred, odmah nakon takvog odlaska šefa ANB, Amerikanci nude dokaze oko afere Telekom. Slučajno? Ništa nije slučajno.

Onda je svakome valjda jasno zašto ova vlast počiva na živopisnim kreaturama poput Veljovića, Mugoše i sličnih. Njima se ni zabunom ne može desiti da urade nešto dobro. Ali, na trenutak ostavimo duh kozerije... O čemu se radi, zaista? Da li se ovakvim spletom okolnosti samo čini vidljivim onaj opasni duh gospodarske logike i načina: svi oko Glavnog su samo neka vrsta ukrasa, obični statisti. Ljudi i institucije samo glume ono što bi trebalo da budu. A, ako se “odvaže” da ne glume, i to se lako rješava. Zovne ih Reditelj i kaže - Možda još ne znaš, ali podnio si ostavku...

( Balša Brković )