Đilasu treba dati ulicu kakvu zaslužuje

Predsjedniku Opštine Mojkovac, gospodinu Dejanu Medojeviću

Poštovani gospodine Medojević, Obraćam Vam se povodom Odluke Vlade Crne Gore od prije koji mjesec da jedna ulica u Vašem gradu dobije ime Milovana Đilasa. Ovu Odluku smatram veoma zakašnjelom s obzirom na planetarnu prepoznatljivost i važnost Milovana Đilasa kao antifašiste i liberalnog mislioca XX vijeka, a koja nije dovoljno uočena i valorizovana u Mojkovcu ali i Crnoj Gori.

Uz uvodno, da Vam napomenem dvije stvari.

Na Međunarodnom naučnom simpozijumu održanom na Filozofskom fakultetu u Nikšiću 20-21. aprila 2012. godine povodom 100 godišnjice rođenja Milovana Đilasa, ugledni naučnik iz SAD g. John Treadway u svom je referatu iznio frapantan podatak da je ime Milovana Đilasa sa njegovim crnogorskim, mojkovačko-podbiščkim porijeklom, samo u New York Times-u od 1957. do 2007. godine pomenuto 704 puta. I drugo, predsjednik Vlade Crne Gore g. Milo Đukanović je u svoja dva intervjua (Vreme 05. VI 2012. i Novi magazin 26. X 2012.) iznio svoja viđenja o Milovanu Đilasu “kao jedne od tri (politički) najznačajnijih istorijskih ličnosti Crne Gore”.

Ono što je cilj ovog obraćanja Vama kao najodgovornijoj gradskoj ličnosti, jeste obavještenje od relevantne adrese iz inostranstva upućeno meni da je u Mojkovcu - sva je prilika - “Đilasu zapalo parče magistrale od mosta na Tari prema Podgorici, koja ide kroz ono brdo i trnje i đe nema ni jedne kuće. Niko nikad neće reći da živi u ulici M. Đilasa, jedino ako se neki udes tu dogodi, pojaviće se u novinama”.

Poštovani gospodine, ukoliko je ovo tačno, a znajući lokalno viđenje Milovana Đilasa, Odluka Vlade Crne Gore koja se treba realizovati u Mojkovcu mora dobiti znatno širu, pa i međunarodnu, medijsku i svaku drugu pažnju pa i satisfakciju.

Napomenuću Vam samo dvije stvari vezane za ovogodišnje imenovanja ulica u svijetu, a vezano je za ime Milovana Đilasa. Prvo, ove godine u Amsterdamu jedan od glavnih gradskih trgova dobio je ime Milovana Đilasa. I drugo, u glavnom gradu Čilea, Santijagu, jedna od glavnih gradskih avenije takođe je dobila ime Milovana Đilasa.

Mislim da je nedopustivo, civilizacijski nedozvoljivo pa i primitivno da u njegovom rodnom gradu jedan sporedni ćorsokak-ulica a kamoli daleka prigradska ulica dobije ime Milovan Đilas. Utoliko prije što je Milovan Đilas svim svojim bićem bio vezan za Podbišće i Mojkovac. U svojim romanima i pripovijetkama bezbroj puta su pomenuti Mojkovac i Podbišće. Tim svojim činom širio je slavu Vašeg, ali i mojeg grada. Neću Vas iznenaditi, imenovanje gradskih ulica je važna, odgovorna, državna i istorijska tema.

Na kraju, Vi znate da je M. Đilas sahranjen u svom rodnom selu 1995, a mogao je biti sahranjen gdje je god želio. Čak i tim “posljednjim” činom, on se odužio Podbišću i Mojkovcu, ali ga je i zadužio. Ovo je veoma važno.

Poštovani gospodine, ja i (vjerujte) relevantna međunarodna akademska i sudska javnost od Beograda, Njujorka, Čikaga (Univerzitet M.I.T.) i Dizeldorfa, pratiće Vaš rad na adekvatnoj realizaciji Odluke Vlade Crne Gore. Nećemo posustati da se ovoj planetarnoj crnogorskoj ličnosti da ulica u Mojkovcu kakvu M. Đilas zaslužuje.

Nadam se da ćete visoko odgovorno i državnički razumjeti moju i naše namjere. Poslije svega rečenog, kao što vidite, uz ovo pismo poslao sam Vam i primjerak svoje knjige “Eseji o Milovanu Đilasu”. Želim i molim Vas da knjigu prihvatite. Knjigu Vam šaljem i iz literalno-informativnog razloga. Naime, izučavao sam brojne aspekte M. Đilasa među kojima i njegovo viđenje davanja imena gradskih ulica u posleratnom Beogradu. Tu temu sam zakratko prikazao u knjizi.

( Veselin Pavlićević )