Brano Mandić i zrelo naprijed

„Sake, samo naprijed... ne obraćaj pažnju na nebitne stvari... Neprijateljima treba neprekidno opraštati, jer je to upravo ono što ih najviše ljuti...“ (A. Bogdanović, DPS)

E što jeste, jeste: depeesovci, svemu vični, evo neko doba, mlađim snagama i kadrovima, novo poštenje osvajaju. U neočekivanom opet ruhu i ulozi. Kao izvorni hrišćani ovoga puta. Ništa ljudsko nije im strano. Mlađani Bogdane - neohrišćanin - nekako je na distanci kad su opraštanje i samilost u pitanju. Sa osnovnim hrišćanskim vrlinama, Bože sačuvaj - nije na „ti“, nije na „vi“, nego na „oni“. Veli „to je upravo ono“, a govori o opraštanju. U Rovcima i okolnim plemenima se i za neko čeljade kaže „ono“. Svaka, međutim, sličnost sa stvarnim ili pomenutim ličnostima je slučajna.

O avangardi i integratorima je zapravo riječ: ništa nije dovoljno opširno, evropsko il’ atlantsko da bi im bilo mrsko poput domaćih neprijatelja. Naprotiv, na srcu im je, nesanica obaška, demokratski razvoj Avganistana. Što se tiče domaćih izroda najviše vole da ih ljute i ponižavaju ne bi li, napokon, učinjeli štogod od samih sebe. U tu svrhu treba im „neprekidno opraštati“ - dako ispamete. Mlađani kadar je nadmašio i samog S. M. Zenona - Grbljanskog.

Zrelo naprijed I faza

Nije daleko dan kad će depeesovci sebe optužiti za korupciju i rasturanje državne supstance. Izdati vedeteu nalog da ih goni po službenoj dužnosti. Govoriti lijepo i sa razumijevanjem o opoziciji i voljeti svoje neprijatelje. Dok ne uvide, slijepci, da ovaj narod nema većih dobrotvora od vladajuće depees postave. Koja nas danonoćno podvodi pod uznapredovale euroatlantske procese: naša teritorija i radna snaga, a njino sve ostalo.

Dobit njima - obespravljenost i mrčne plate nama. Opet će neprijatelji trabunjati da svekolik ovaj depees rahatluk nije ništa drugo do zloglasni kolonijalizam, nazadnjaštvo i narodno ropstvo. Kojem smo stoljećima srećno izmicali a sad zapadosmo pod upravom „mladih, lijepih i poštenih“. I da činjenice ostaju gole, sve i kad ih dr. Sake, mlađani Bogdane, obavezni i srčani Ranko sa Časlavom i Rafetom, oblače po najnovijoj modi. Neoliberalizma i etnofiletizma.

“Kada su države u pitanju, posledica, verovatno i cilj novog liberalizma su slabe i nerazvijene države, zauvek hibernirane u stanju nemoći, čijom privredom upravljaju moćne korporacije.“ (Nebojša Katić)

Zrelo naprijed II faza

Golootočki humanizam pred našim očima doživljava ozbiljnu transformaciju: jedva da više liči na sebe. I na Titin kape. Pa kad se izađe iz šinjela koji je, by the way, našim rukovodiocima takođe lijepo stojao, prijeđe u armani uniformu. Pao je i „četrnaesti kilometar ...“. Što god dođe, oni su naredni. Jedino su neprijatelji oni isti bandoglavci. I onda su bačali klipove pod točkove kompartije, njene nepogrešivosti, ispravnog puta u svijetlu budućnost...

Nemamo više vremena za te zaludnjake. Najbolje ih je zanemariti, prećutati, bagatelisati. Oglušiti se. Ne, no se odmjeravati sa Mandićem, Milačićem... Još je Dušan Radović mudro govorio u titoizmu - da dugogosu, prozapadnu i slobodno misleću omladinu ne treba zatvarati nego im uskratiti zaposljenje i pustiti da umru od gladi. Kad je neko prepametan - slučaj Radomira Konstantinovića - najbolje se graditi kao da ga nema i nije ga ni bilo - prećutati i oćutati. Pak će car Trajan sa kozjim ušima vjekovati kako i trebuje.

Uostalom, viđećemo na izborima kome će se prikloniti sigurni glasači. Da li će gledati svog posla i ostati doljedno krivokapićevski, nepismeni i letargični ili će radoznalošću bacati klipove pod točkove nenarodnog režima i vlastitog ćiftinstva. Znaju Sake i mlađani Bogdane da su njihovi glasači posvećeni životarenju i slatkim privilegijicama, a ne čitanju polupismenih pisanija na engleskom jeziku. One koji to zaista rade lako je zanemariti sa gledišta izborne računice i depees procentologije. Skupa sa čitaocima (he, he) Šekspira i ostalijeh zaludnjaka. Sve da se prevede i odjotuje na čisti krivokapićevski, pa ne bi čitalaca bilo ni za lijek. Dakle, prepisujte, lažite i... glasajte.

( Ratimir Vujačić )