Izrada drvenih barki biće kulturno dobro?
Prihvatanjem inicijative država dala vjetar u leđa tradicionalnim brodograditeljima
Uprava za zaštitu kulturnih dobara prihvatila je inicijativu za uspostavljanje zaštite dobra - izrada drvene barke.
To su saopštili “Vijestima” iz kalafatske radionice “Bokovac”, ocijenivši da su se time stekli uslovi za dalje korake - primjenu propisa za zaštitu i utvrđivanje vrijednosti dobra.
Radomirka-Lala Bokovac iz radionice koja decenijama pravi drvene barke, kaže da je uvidom u pravnu dokumentaciju o kulturnim dobrima i baštini utvrđeno da za dobro “izrada ili izgradnja drvene barke” do sada nije rađena valorizacija kulturno-istorijske vrijednosti.
Ona je istakla da je prihvatanje inicijative jak vjetar u leđa “i nama i svima koji se bave tradicionalnom brodogradnjom”.
“Izrada drvenih barki posjeduje tražene tradicionalne vrijednosti, utvrđeno je preliminarnim rezultatima istraživačkog nalaza. Ovaj akt od velikog je značaja za nas i naš višedecenijski rad i trud u tradicionalnoj izradi drvenih barki, koji je sada prvi put na pravi način vrednovan. U našoj kalafatskoj radionici uporno, s ljubavlju i mnogo odricanja, a praktički bez prave i dovoljne pomoći, čuvamo i održavamo drevna znanja i umijeća starih zanatlija, kalafata, barkariola, maranguna i čamčara. Malo nas je još takvih u Baru, Kotoru, Tivtu i Herceg Novom, kao i izvan granica Crne Gore”, rekla je Bokovac.
U martu prošle godine, sa barskog škvera na put do novih vlasnika, za Abu Dabi, ispraćene su tri “baranke” - ojedrene drvene barke “rođene” u kalafatskoj radionici Bokovac.
To je bio prvi izvoz u Arabiju domaćeg finalnog proizvoda stvorenog u Baru, ne samo u ovom vijeku, a “Vijesti” su ranije objavile da su barke djelo barskih kalafata - Nenada Nena Bokovca i njegovog oca Pera.
“Drveni brod je za kulturu i tradiciju jedne pomorske zemlje čudo, da je sreće. Treba ih održavati, imamo malo modela, to je nacionalno blago jedne države, i istorija i budućnost pomorstva. Sve je počelo sa tim drvenim barkama, i sve će se završiti sa njima”, ističe Nenad.
Bokovci u gradnji koriste murvu, muliku, bagrem, ubace ponešto tikovine i mahagonija.
Prema Nenadovim riječima, murva je veoma laka kad je suva, a jaka je i trajna, mulika takođe, pa brodovi od njih “sa finim održavanjem” lako mogu da izdrže skoro vijek.
Lala, Nenadova supruga, ukazuje da ručno rađeni brodovi mogu biti nositelji crnogorskog identiteta u turističkom smislu i ekonomskom napretku, a iznad svega služiti očuvanju tradicije.
“Zemlja bez tradicije je prazna, ljudi se ogledaju u kulturi i tradiciji svoje zemlje, a glavni pokretač i podsticaj turizma su upravo kultura i tradicija, ono čime se Crna Gora može najviše ponositi. Zbog svega toga, činom prihvatanja inicijative učinjen je veliki korak ka zaštiti male drvene brodogradnje, bez obzira na područje porijekla pojedinog broda, tradicije koja nažalost izumire na Jadranu”, kazala je Bokovac.
Ojedrene drvene barke Bokovaca od prije pet godina blistaju ljeti na vezu ispred hotela “Regent” u Porto Montenegru, gdje su ih i vidjeli pasionirani ljubitelji jedrenja iz UAE. Njih su zadivile performanse brodova i došli su u Bar, gdje su se oduševili kada su vidjeli da Bokovci brodove grade tradicionalno, bez epoksidnih smola. Poručili su tri “baranke” koje imaju svoj žig.
Popravljali Markišu starog 118 godina
Pero i Neno kažu da ne znaju tačno koliko su popravili plovila, ali ističu da su, ne samo u Baru, svi drveni brodovi prošli kroz njihove ruke.
Neno veli da je najstariji koji je popravljao bio “Markiša” na vezu u barskoj marini - star 118 godina.
“Kvalitet drvenog broda u odnosu na plastične i metalne je njegova stabilnost na moru, sigurnost… No, njegovo održavanje je teško i skupo, tako da ne treba uzimati drveni brod ako ne volite da radite oko njega. Ne kaže se tek tako da je čovjek sa drvenim brodom srećan dva puta - prvi kada ga kupi i drugi put kada ga proda”, kaže Nenad Bokovac. On pojašnjava da su dva značenja riječi kalafat, koja se koristi i u Italiji i u Hrvatskoj.
“To je majstor koji stavlja kučinu između dasaka, a drugo - to je glavni majstor. Dakle, to je moj otac Pero koji je kalafatanje u Baru pokrenuo još 1965. a i dan-danas nadgleda sve radove na drvenim brodovima kojima je i posvećen ovaj za jedne zanat, a za druge - umjetnost. Kalafat je posebna vrsta stolarije, ne može ipak to stolar da radi”, kaže Nenad.
( Radomir Petrić )