Paulo Dibala - argentinski Maksimus

Laguna Larga jedan je od manjih gradića u Argentini. Na prvi pogled bez primjetnih razlika u odnosu na druge, ali iz fudbalske perspektive sa jednom velikom - u pitanju je grad Paula Dibale, a ne Lea Mesija. Za 7500 žitelja Lagune on je Paulo i niko ga ne oslovljava prezimenom.

U Sportivu je Paulo naučio prve fudbalske korake, prije nego je počeo da trenira sa Institutom, većim klubom u Kordobi.

Veliku podršku imao je u ocu Adolfu, koji je svakodevno prelazio 150 kilometara i vozio ga do Kordobe i nazad.

Komplikacije su nastale kada je Adolfu dijagnostificiran tumor. Tada je 15-godišnji Paulo zatražio pozajmicu u Njuels, kako bi sa ocem proveo što više vremena.

- Bio je to veliki gubitak kada je preminuo, ali Paulo je nastavio i donio tešku odluku za tinejdžera. Napustio je majku i dvojicu starije braće i vratio se u Kordobu i Instituto - kazao je Pablo Burzio, nekadašnji saigrač iz Instituta.

- Smrt oca mi je jako teško pala, razmišljao sam da ostavim fudbal. Uvijek mislim na njega i posvećujem mu svaki gol, jer sam siguran da gleda - izjavio je Dibala za “Vaniti fer” 2017.

Proslava golova sa maskom koja je postala toliko popularna, odraz je tih teških dana.

- Kao ljubitelj filma “Gladijator”, Paulo je odlučio da nosi masku Maksimusa, predstavi sebe kao ratnika i nekoga ko nikad ne odustaje - objasnio je Markos Viljalobo, autor Dibaline biografije.

Upravo mu je Viljalobo dao nadimak koji i dan danas nosi - “La Hoya”, što u prevodu sa španskog znači “dragulj”.

Dibalina prva profesionalna sezona bila je 2011/12. i obilježio je sa 17 pogodaka, uz dva het-trika.

- Bio je tako brz i vješt dribler da mu je krilo bila prirodna pozicija, ali mogao je igrati na bilo kojoj. Skroman, nikad nepristojan, nosio se sa pritiskom prirodno, sa osmijehom, a svoju pobunjenost iskazivao je isključivo na terenu - prisjeća se Volter Saračo, prvi trener Argentinca u Institutu.

U Palermo se preselio 2012, a predsjednik Maurisio Zamparini nije krio oduševljenje:

- Ugrabili smo novog Serhija Aguera prije Intera, Pari sen Žermena i Čelsija. Ostao je u Palermu do maja 2015, a na kraju te sezone priključio se Juventusu.

Karakterišu ga i nesvakidašnji poduhvati, a jedan od njih je igranje vatrenom loptom.

- Polili bismo loptu kerozinom, zapalili je, a zatim igrali. Voljeli smo te rizične stvari sa Pablom - priča Lorenco Kortiano, bivši saigrač iz Njuelsa.

Na Fotologu, popularnoj društvenoj mreži u Argentini, Dibala je iza Mesija najpopularniji igrač nacije sa 26 miliona pratilaca. Objavljuje dosta stvari, ali one najhumanije čuva za sebe. Nema slika kako poklanja pokrivače i hranu u hladnoj torinskoj noći, posjeta dječjim bolnicama, kao ni poklona koje uručuje djeci Lagune prije Božića.

- Mnogo ljudi mi je kazalo da im je pomogao, ali da ih je zamolio da ne iznose to u javnost - kaže Viljalobo.

- Ako bi dobio kolač, podijelio bi sa svima nama. Nikada se neće promijeniti bez obzira na slavu - ubijeđen je Burzio.

Simpatizeri Dibale ne razumiju zašto je dobio tako malo šansi u nacionalnom timu. Za prvi gol u dresu Argentine trebalo mu je 18 nastupa i promjena tri trenera, a postigao ga je u novembru protiv Meksika.

Možda dio objašnjenja treba tražiti u javnoj izjavi kada je izrazio poteškoće saradnje sa Mesijem.

- Zvuči čudno, ali malo je teže igrati sa Mesijem jer obojica igramo na istoj poziciji. Pokušavam da mu ostavim prostor i siguran sam da sam ja taj koji treba njemu da se prilagodi - kazao je u septembru 2017.

( Stevan Popović )