Protesti dijele Front: Danilović, Bulatović i Knežević uz Lekića
Mandićevo i Medojevićevo javno oponiranje Lekiću potvrdilo ozbiljne probleme u Frontu
Medijska polemika čelnika Demokratskog fronta (DF) oko organizovanja protesta izbacila je na površinu ozbiljna mimoilaženja u tom političkom savezu, koja bi mogla da ugroze njegov opstanak kao jedinstvenog subjekta.
Skorašnja najava Andrije Mandića da će početi sa obilaskom terena kako bi pripremio proteste, kako tvrdi izvor iz DF, mimo konsultacija sa Predsjedništvom, dodatno je potvrdila je da se u vrhu Fronta stvaraju tabori oko lidera Nove i Miodraga Lekića.
Predsjednik Centra za monitoring (CEMI) Zlatko Vujović smatra da je najava uličnih protesta potvrdila da u Frontu postoji mimoilaženje oko strategije daljeg djelovanja.
“Ono što se nekad naziralo, postaje vidljivo za posmatrače sa strane. Problem se teško može potiskivati jer očigledno je da nakon izostanka većih uspjeha unutrašnji pritisak raste. Za očekivati je da programski heterogene skupine budu dugoročno teško održive, ukoliko se ne transformišu”, smatra on.
Upravo je Lekićeva najava rekonstrukcije Fronta bila inicijalna kapisla za nesuglasice u DF-u koji se jedva oporavljao od skromnog izbornog rezultata u Podgorici. Predlog da odluke Predsjedništva budu obavezujuće i da se sprovode od vrha do lokalnog nivoa, dio čelnika Nove odbio je javno, tvrdeći da se riječ o pokušaju centralizacije, dok su u neformalnim razgovorima tvrdili da Lekić time skreće pažnju sa neuspješne epizode u pregovorima o formiranju vlasti u Podgorici sa SDP-om i Rankom Krivokapićem kojem je vjerovao. Otvoreno oponiranje se nastavilo nakon incidenta na utakmici Srbija-Albanija, koji je čelnike Nove i PzP-a vratio nacionalnoj retorici, u kojoj je prednjačio Nebojša Medojević, dok je Lekić opominjao da je protiv targetiranja jedne etničke grupe kao ekskluzivne opasnosti.
Dok u Novoj dio funkcionera nije krio da im smeta Mandićeva nepristojna bliskost sa liderom PzP-a, ostatak Fronta je zamjerao Medojeviću “da je u savez ušao da predstavlja Crnogorce, a onda postao najveći Srbin”. Iako je duže tolerisao Mandićevo soliranje, pravdano smirivanjem tenzija u Novoj i strahom od prosrpskih političara okupljenih oko Novice Stanića, ni Lekić nije bio bezgrešan jer je na svoju ruku prekinuo bojkot premijerskog sata. Tu njegovu odluku većina članova DF je sa negodovanjem prihvatila dok se poslanici PzP-a i dio Nove nije pojavio u sali tokom sjednice.
Sukob je kulminirao najavom uličnih protesta, koje je Medojević najavljivao za oktobar, Mandić zakazivao za novembar, dok je Branko Radulović nedavno kazao da će se nakon novogodišnjih praznika u Podgorici okupiti 300 do 400 hiljada ljudi. Lekić je, u međuvremenu, čitavo vrijeme ukazivao da se na proteste ne može bez podrške ostatka opozicije i ozbiljnih priprema, da bi nedavno poručio da na ulice “samostalno ili kao partije mogu da krenu svi koji namjeravaju da idu”. Mandić je praktično istog dana najavio da će “oni koji predlažu proteste pitati građane šta misle o tome”. Vujović smatra da je Lekićevo liderstvo u Frontu upitno, zbog čega mora formirati svoju partiju.
“On do sada nije pokazao da je spreman da bude neposredni nosilac velikih projekata, jer je prije birao da bude lice koje predvodi dok su drugi zaduženi za gradnju strukture”, smatra on.
Ono što je prednost Lekića i dijela DF koji ga podržava je činjenica da, u slučaju razlaza, imaju veliki koalicioni kapacitet, za razliku od Nove i Medojevića koji bi birače tražili u tvrdom prosrpskom biračkom tijelu koje je, kako pokazuju rezultati izbora, sve manje. S druge strane, prema svim anketama, u slučaju pojedinačnog nastupa konstituenti Fronta bi zajedno bili daleko ispod 28 do 30 odsto, kolika je bila snaga DF.
Uz Mandića i Medojevića većina iz Nove, Danilović, Bulatović, Knežević za Lekića
Iako u Predsjedništvu do sada nije bilo otvorenih sukoba, poznavaoci prilika u vrhu Frontu tvrde da je uz Mandića većina poslanika Nove (Slaven Radunović, Milutin Đukanović, Strahinja Bulajić...) i Medojević, dok su Lekiću naklonjeni zamjenik predsjednika Nove Goran Danilović i Zoran Miljanić. Prema sagovorniku “Vijesti” iz Fronta, Lekićevu namjeru da na proteste ne izlazi bez ozbiljnih priprema podržavaju i Milan Knežević i Predrag Bulatović iz DNP, kao i nezavisni poslanik Jelisava Kalezić. Izvori “Vijesti” tvrde da je teško odrediti da li su Branko Radulović, Koča Pavlović i Veljko Vasiljević uz predsjednika stranke ili DF.
Podgorički izbori smanjili Lekićev uticaj u opoziciji
Vujović smatra da Lekić odavno nije u dobroj poziciji, navodeći da lider Demokratskog fronta ima sve manje prostora za popravljanje pozicije unutar saveza ali i van njega.
“Lekić je propustio izvanredne prilike da kapitalizuje odličan izborni rezultat na predsjedničkim izborima kao kandidat opozicije.U međuvremenu, doživio je veoma loš izborni rezultat kao nosilac liste za Podgoricu. Tada sam upozoravao da je njegovo isticanje za kandidata za gradonačelnika jedan iracionalan potez koji će u velikoj mjeri politički potrošiti ovog kandidata”, tvrdi on.
( Samir Kajošević )