Novi korak

Poslje izbora u Herceg Novom, djeluje nedvojbeno da prolazi era neke vrste „skromnosti“ koju su promovisale prošle garniture, kako vlasti tako i opozicije. Podršku su na obije strane dobili promoteri bržeg ekonomskog koraka, valjda kao odgovor mega projektima u okruženju, ili čemu već?! U prvi plan su tako izbila dva najpoznatija Kruša - Slobodan i Dušan! Obojica Radović, samo rodom iz podorjenskog sela Kruševice, odakle i vuku nadimak, a inače različitih životnih puteva.

Jednome su reference široka poznanstva i disciplina u vođenju privatnog ugostiteljskog biznisa (proširenog i na građevinarstvo), kao i vjetar u leđa od republičke vlasti. Drugome je to gotovo nestvarna umješnost u internacionalnom biznisu, ali i lokalno dobročinstvo koje ga spaja sa običnim čovjekom. Trenutno je svakako u prednosti Duško, ali vidjećemo kako će se ponijeti na djelu.

Naravno, brži korak ne znači, po definiciji, i bolji. Valja u svemu imati mjeru dobrog ukusa. Neka se umjesto nestvarnih “100” sagradi makar 5-6 novih hotela (računajući i kultnu Boku) i biće odlično. Povući će to i ugostiteljske škole, stimulisati mladež (muzičare, recepcionere, sobarice, menadžere...) i dati ljudima posla nekih 8-9 mjeseci godišnje. Za vodosnabdijevanje, asfaltiranje ulica, šetalište i slične civilizacijske „sitnice“, ne sumnjam da će uraditi. Ski žičara na Orijenu je bila san mnogih, ali za 30 godina niko nije odmakao od obećanja. Priča se i o funkcionalnoj parking garaži ispod hotela Rudnik, sa liftom koji približava centar sa lukom. Nego, vidjećemo, možda sve zapne već na samom početku.

U svakom slučaju, i pozicija i opozicija treba da se prekomponuju, bez obzira na ritam budućeg koraka. Mora se bolje, suptilinije, odgovoriti potrebama specifičnog duha Herceg Novog. Novska pjaca jeste malo nezgodna za razumjeti (na primorju „idem u pjacu“ znači u centar grada, a ne na pijacu). Zato se u opštinskim strukturama traže ljudi od većeg senzibiliteta, nekako sa dužim “stažom na novskim šipkama” (novsko korzo). Jer ovaj grad je prepun duhova nekih starih vremena, koji mu i daju tu privlačnost i ljepotu, ali zatijevaju poštovanje, bez obzira što neki od njih šute. Zapostavlja se, recimo, jak latinski uticaj. Primjetićete ljude koji riječi ili prezimena sa IĆ izgovaraju ni sa Ć ni sa Č, već nekako između. Praznik mimoze, gradsku muziku i slične novije simbole grade dugujemo upravo ljudima tog afiniteta. Sa druge strane, Crnogorci su dali potrebnu čvrstinu gradskom skeletu i za uzvrat dobili lakši način života, što moraju poštovati ne prelazeći granicu pristojnosti. Isto tako, za agresivnim srpstvom, pak, nema nikakve potrebe. Posebno ne od onih čiji su preci bili komunistički prvaci... Ima još i drugih uticaja i kultura. S tim da postoji i jedna zajednička crta - ne trpe se nasilnici!

Gotovo svaki nasilnik je, što se kaže, četvoronoške napusto ovaj grad, kad-tad. Djeluje na prvi pogled meko tkivo, ali prevarili su se mnogi. Republička vlast, stoga, treba iz svega da izvuče pouku.

Bahatošću se u Herceg Novom malo može postići. Primorska tradicija baštini naviku - čuti svakodnevnu sitnu kritiku, negodovanja, ali i pohvale, kao način života. Nešto u stilu meštra (Boris Dvornik) iz serije „Velo misto“.

A kod svih meštara je neizbježna tema - sport. Mora ga biti više, ali i pravičnije! Herceg Novi, recimo, nije fudbalski grad. Ostaje pitanje zašto je opština ovom sportu kanalisala tolike novce svih ovih godina(?) Svi znaju da Novi za 50 godina nije dao fudbalera, ma jednog jedinog, kao da je uklet! Basket, ajde, dosta više, mada ništa toliko posebno. Košarka je više živjela na račun kontre vaterpolu, i na leđima duha pok. Rada Ogurlića, nego što je dala asova! Jadran je, opet, stvarno institucija, mada mu od opštine nije krivi dio. Pogodio jeste sa obnovom bazena na staroj lokaciji, Škver je živnuo i mladi jadranaši ponovo nadolaze. Ali valja i tu biti obazriv, umio je Jadran svojim nerealnim ambicijama da „sahrani“ ostale sportove u gradu.

Na primorju je specifikum da se njeguju tkz. “mali” sportovi. Jedrenje se batrgalo kako tako, pa smo u konačnom dobili ni manje ni više nego - olimpijca (Dukić)! Loš primjer je zapostavljanje zvanično “najboljeg sportskog kolektiva grada” iz 2009. godine (streljački klub HN) tako da je olimpijada 2012. izmakla! A tek protjerivanje bućanja (boćanja) sa stare lokacije na Škveru, tog kultnog primorskog sporta za stare i mlade, bila je velika, izgleda i kobna, greška prošle vlasti. Danas im se kao bumerang vraća na valu Nikše Gojkovića…

Sa urbanističke strane, na sreću, grad nije toliko devastiran, što se može zahvaliti prošloj garnituri. Time je i relativno čist teren za budućnost. Očekivanja su velika, ali bez pretjerane megalomanije. Tako da, pratićemo, pa da vidimo.

Autor je ekonomista i sportski djelatnik iz Herceg Novog

( Nikola Perišić )