Radović: Jednostavnost je najkomplikovanija

Boja na crno-bijeloj fotografiji nas tjera da razmišljamo i da naslućujemo, a upravo crno-bijele fotografije kriju, ali i nude, veći spektar boja nego one druge, tvrdi fotograf Nebojša Radović. On ističe da su boje uvijek, prije svega, u nama. On je to i dokazao svojim radovima kojima se predstavio publici u Nikšiću krajem prethodne godine. Postavka „Crno-bijela duga“ sadrži 12 fotografija i izložena je u Onogošt lounge baru, čuvenom ‘Mliječnom restoranu’, koji je krajem decembra proslavio godinu dana rada.

Radović je tako prethodnu godinu ispratio, odnosno zaključio, na poseban način.

“Da,veoma specifično sam ispratio prethodnu godinu. Dvije izložbe u dva dana, u istom mjestu. Novo-otvoreni prostor ženske garderobe ‘City Moda’ i Lounge bar hotela Onogošt. Nije bilo nikakakve namjere da se povežu izložbe, već su se jednostavno datumi poklopili”, priča Radović za “Vijesti”.

Izložena postavka je nazvana “Crno bijela duga”, što je i naziv za sve njegove crno-bijele postavke. Do tog naziva je, objašnjava on, došao slučajno. “Možda bih to najbolje objasnio sa rečenicom ‘Crno i Bijelo u Boji’. Do ‘duge’ sam došao sasvim slučajno. Zapravo, ona je došla do mene”, kaže Radović. I zaista, ko god pogleda radove moći će da nasluti, ili čak i spozna sve one boje koje se vide iza crne i bijele, pa bi se moglo reći i da je spektar koji crna i bijela u nekim prilikama nude mnogo širi od onoga što se vidi golim okom, iako se, često, može čuti i da nijesu prave boje.

“Upravo tako! Boja na kolor fotografiji je već definisana! Vidi se i ton i nijansa i intezitet. I nema nikakve mistike u njoj. Dok nas ‘boja’ na crno-bijeloj fotografiji tjera da razmišljamo, da naslućujemo... I tvrdim da je puno veći spektar boja na crno-bijelim fotogografijama nego na onima u boji. Jer boje su u nama”, poručuje Radović.

On priznaje da je posebno zahtjevno raditi na fotografijama koje zavise od crnih i bijelih nijansi, od svjetlosti i nedostatka iste.

“U tom ‘odsustvu’ boja ja imam dovoljno prostora i vremena da se poigram sa svim ostalim, po mom mišljenju, mnogo važnijim stvarima, a to su detalji, nijanse, emocija, kompozicija i još mnogo toga... Da li je zahtjevno-jeste. Izgleda jednostavno, ali ustvari nije. Jednostavnost je najkomplikovanija!”, ističe Radović.

Radovi izloženi u Nikšiću rezultat su saradnje sa raznim dizajnerima i dizajnerkama, modelima, sugrađankama. Radović otkriva da na fotografijama ima modela i iz Skandinavije.

“Nekako se to sve samo izdefinisalo, taj ženski “close up” portret. Posljednjih petnaestak godina radim i u Crnoj Gori i u Skandinaviji. To je dovelo i do toga da su i mnogi moji modeli sa tih podneblja”, objašnjava on.

Kako Radović za sobom ima dugo iskustvo sa fotografijom, “Vijesti” je zanimalo da li se tokom vremena stvorio određeni kriterijum za dobru fotografiju, šta je potrebno da model ima u sebi, ili na sebi, da li su uopšte bitne fizičke (ne)savršenosti... Da li dobra fotografija (i koliko) zavisi od modela, a koliko od drugih okolnosti... A za sve to, ističe Radović, kriterijum je samo jedan. “Moj jedini kriterijum je emocija... I uvijek tragam za njom. Ona je taj glavni ‘začin’ u svim mojim fotografijama”, poručuje on i nastavlja:

“Dobro je pitanje koliko fotografija zavisi od modela, pa i na koji način. Šta je, zapravo, dobra fotografija? Da li ona koja se meni dopada, da li ona koja se Vama dopada ili ona koja se dopada nekom drugom... Možda ona koja je tehnički savršena.. Ja bih ovako opisao dobru fotografiju: ‘Ona koja pogled zadrži duže od ostalih i koja Vam izazove bilo koju vrstu emocije’”, objašnjava autor mnogih fotografija koje zadržavaju pogled i izmamljuju pažnju... Prilikom rada sa modelom, ono što Radović posebno cijeni je povjerenje, i to obostrano. Uz povjerenje i svaki komplikovan proces postaje laganiji, miliji i više godi. Jer, “kad ima povjerenja sve je lako i jednostavno”, tvrdi on.

I pored svega toga, uz dobrog modela, sa dobrom opremom, pa na kraju i dobra fotografija, ne garantuju da je fotograf dobar. Jer, zaključak je Radovića: “Dobrog fotografa čini sve ono što čini i običnog, dobrog čovjeka. Jer, i fotograf je, prije svega, čovjek, zar ne?”.

Crno - bijeli filmovi će uvijek biti popularni

U posljednje vrijeme su baš crno-bijeli filmovi (ponovo) sve popularniji, a čak se jedan crno-bijeli (film “Roma” u režiji Alfonsa Kuarona) izdvaja kao glavni favorit za nagradu Oskar, američke filmske akademije. Da li je tako i u fotografiji, i koliko su fotografija i kinematografija povezani posebno danas?

Mislim da će crno bijeli filmovi uvijek biti popularni. Pogledajte sve te moderne tehnike kolor filma. Kako brzo dođu, tako i odu u zaborav. A crno bijeli film opstaje. I opstaje. I baš mi je drago da ste pomenuli film, jer film je sastavljen od slika. Film jeste mnoštvo slika. I ja najveću inspiraciju nalazim u njima.

Ako visoko nišaniš, visoko ćeš i da pogodiš

Koliko se bavljenje fotografijom isplati, ali i vrednuje i poštuje u Crnoj Gori?

Ovo nije ‘Svijet čekanja’,ovo je ‘Svijet nuđenja’. Bilo kojim poslom da se bavite i koliko god bili dobri u nečemu, morate da shvatite da sve zavisi od vas samih. Znači, ako tražite posao onda ćete ga i naći.

Skandinavci imaju izreku koja me je oduševila i koja je potpuna kontra našem načinu razmišljanja! Mi kažemo: ‘Ko visoko leti-nisko pada’. A oni kažu: ‘Ako visoko nišaniš - visoko ćeš i da pogodiš’.

( Jelena Kontić )